Kibela i Atis

Kibela i Atis

Većina arheoloških nalazišta vezanih uz kult Velike majke još nije dovoljno istražena, pa se možemo nadati da će na svjetlo dana izaći i nove potvrde o raširenosti tog kulta za koji je, prema epigrafskim i predmetnim izvorima, jasno da je imao važnu ulogu u religijskoj kulturi hrvatskoga povijesnog područja

Kult frigijske Kibele, majke bogova, ljudi i zvijeri, potkraj 3. stoljeća prije Krista stigao je u Rim. Nazvali su je Velikom Majkom (Magna Mater), a s njom su štovali i njezina miljenika, boga Atisa. Kult postaje sve popularniji pa tako stiže i na naše prostore.

Rimski gradovi u Dalmaciji, u kojima je potvrđen kult Velike majke, bili su važne luke, trgovački centri ili sjecišta velikih prometnica. Istočnjački pomorci, trgovci, carinici, ali i rimski građani koji su prihvatili istočnjačke religije i običaje dolazili su i miješali se s autohtonim stanovništvom koje je također prisvajalo kult Velike Majke. U Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, sačuvano je najviše spomenika vezanih uz istočnjačku božicu. Jedanaest zavjetnih natpisa, koji se odnose na gradnju, obnovu ili opremu svetišta Velike Majke, svjedoči o postojanju više hramova ili kapelica posvećenih boginji. U Saloni je stolovao arhigal, vrhovni svećenik kulta, a salonitanski natpisi potvrđuju i postojanje kognacija, zajednica božičinih vjernika, te kolegija dendrofora, onih koji su za vrijeme proljetne svetkovine nosili stablo, simbol boga Atisa. Od figuralnih prikaza vezanih uz kult, u Saloni je sačuvano sedam kamenih statua koje prikazuju Veliku Majku, tri kamena i dva brončana Atisa, te nekoliko prikaza Atisa na nadgrobnim spomenicima. Kult je potvrđen i u Splitu, gdje se pretpostavlja i lokacija hrama Velike Majke zapadno od Peristila, zatim u Omišu, gdje je nađen jedan zavjetni natpis, te u Trogiru, Srinjinama i Vrlici, gdje su nađeni natpisi o gradnji svetišta Velike Majke. U Muću (Andetrium) nađena je vrlo kvalitetna mala brončana statua boga Atisa.

Na području antičke Liburnije, gdje su kultovi autohtonih ženskih božanstava bili vrlo popularni, kult Velike Majke također je višestruko potvrđen. Najsjevernije u Rabu (Arba), gdje je nađen natpis koji svjedoči o gradnji trijema Velike Majke. U Senju (Senia) pretpostavlja se da je hram Velike Majke bio na mjestu današnje katedrale, gdje su nađeni ostaci prostorija, jedan posvetni natpis te dvije vrlo kvalitetne statue božice. Nadalje, u Ninu (Aenona) nađeno je sedam različitih brončanih aplika u obliku Atisove glave, a u Zadru (Iader) ostaci jedne cisterne i prostorije s mozaičnim podom i freskama koje se povezuju s kultom. Iz Podgrađa kod Benkovca (Asseria) potječe zavjetni oltar posvećen Velikoj Majci, a u vojnom logoru Burnumu možda je bilo najmonumentalnije njezino svetište, o čemu svjedoče ostaci velikoga kamenog friza s prikazima Kibele i Atisa. U Biogradu (Blandona) pronađena je jedna lijevana aplika Atisove glave, u Medviđi (Hadra) kamena Atisova glava, u Pridrazi reljef koji prikazuje lik boga s atributima Atisa i ilirskoga Silvana, a u Lepurima jedna ploča s reljefnim prikazom Atisa.

U Istri je autohtono stanovništvo također štovalo različita domaća božanstva plodnosti pa je u rimsko doba i to tlo bilo plodno za kult frigijske Kibele. Zahvaljujući, k tomu, blizini važnog rimskog centra Akvileje te doseljenicima koji su štovali Veliku Majku, kult se raširio i u Istri. Iz Pule potječu tri zavjetna natpisa koja potvrđuju postojanje kolegija dendrofora i svjedoče o visoku statusu kulta. Nađena je ondje i jedna nadgrobna stela s Atisovim likovima, Atisova glava od vapnenca te dva reljefa Atisova lika na ortostatima, građevinskim elementima koji su vjerojatno bili uklopljeni u svetište Velike Majke. U Nezakciju, na mjestu današnjega sela Vizače, nađena je vrlo kvalitetna mramorna statua Velike Majke te jedna mala Atisova glava, a u Jesenoviku, u dolini rijeke Raše, mali žrtvenik sa zavjetnim natpisom Velikoj Majci.

Napokon, područje sjeverne Hrvatske bilo je sastavnim dijelom rimske provincije Panonije, a Akvileja je također bila središte koje je to područje povezivalo s Rimom i dijelom posredovalo pri širenju kulta Velike Majke. U Sisku (Siscia) nađena su dva natpisa vezana uz kult te četiri skulpture boga Atisa. Na jednoj nadgrobnoj steli iz Siska, na jednoj koja potječe iz Siska ili iz Šćitarjeva (Andautonia) te na jednoj iz Donjih Čeha motiv je dva lava koji u šapama drže glavu ovna i koji se može povezati s kultom Velike Majke. U Osijeku (Mursa) nađena je monumentalna mramorna statua Velike Majke te jedna mala statua rađena od crvene zemlje, a iz Osijeka i iz Gabajeve Grede potječu dvije nadgrobne stele koje se mogu povezati s kultom zbog prikaza ženske glave koju okružuju dva lava.

U drugoj polovici 4. stoljeća, kad kršćanstvo postaje jedina državna religija u Rimu, počinju i progoni poganskih vjernika. Zatire se tako i kult Velike Majke, ruše se njezina svetišta, uništavaju reljefi, a statue ostaju bez glava i glavnih atributa koji pripadaju istočnjačkoj božici. Ulomke reljefa i natpisa nalazimo uzidane u neku građevinu ili gradske zidine, a kršćanske se crkve grade na mjestima gdje su bila svetišta Velike Majke. Zbog uništavanja spomenika s prikazima Kibele i Atisa ono što nam je ostalo često je u vrlo lošem stanju, no budući da većina arheoloških nalazišta vezanih uz kult još nije dovoljno istražena, nadajmo se da će na svjetlo dana izaći i nove potvrde o raširenosti kulta Velike Majke za koji je, prema epigrafskim i predmetnim izvorima, jasno da je imao važnu ulogu u religijskoj kulturi hrvatskoga povijesnog područja.

Inga Vilogorac

Inga Vilogorac (1977) diplomirala je povijest umjetnosti i latinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u Uredništvu Matice hrvatske kao izvršna urednica. Doktorandica je na poslijediplomskom studiju hrvatske povijesti Filozofskog fakulteta, gdje je obranila sinopsis magisterija pod naslovom Sljedbenici Velike Majke bogova.