Kao u snu

Kao u snu

Brojan glumački ansambl, brojni zapleti i situacije, zanimljiva i dinamična režija svakako će mlađe tinejdžere, privući u ZKM, a njihove roditelje na svjež način podsjetiti na poznate pustolovine junaka i njihova djetinjstva

Izvrsna dramaturška obrada i jednako uspješna režija, prvi je dojam nakon gledanja nove predstave ZKM-a Koko u Parizu, prema već kultnom dječjem romanu Ivana Kušana. Režiju i adaptaciju potpisuje Ivica Boban, uz suradnju dramaturginje Olje Lozica. Osnovni su elementi romana i fabule zadržani, potjera po Parizu, krađa Mona Lise, snimanje filma o istom događaju, sve to na sceni postoji, sa svim popratnim likovima i dodatnim zavrzlamama. Lijepo je i današnjim naraštajima pokazati da se vrhunski uzbudljive pustolovine, koje su djeci te dobi, trinaestogodišnjacima, vjerojatno nešto najbitnije i najsadržajnije u životu, mogu i sanjati, da takvi sadržaji ne postoje samo u virtualnim play-station-sadržajima, nego da za njih može biti zaslužan i neki pisac, koji se i pojavljuje u romanu. Dinamičan, pustolovno-kriminalistički roman počiva na zapletu i raznim zavrzlamama, pa ga je, osim za film, zapravo i teško prilagoditi i režirati za scenu, no Ivici Boban to je uspjelo. Dramaturška obrada u kojoj nema ni malo praznoga hoda, ničega fabulativno suvišnog, gdje se ne gubi vrijeme, izvrsno je prilagođena senzibilitetu današnjih najmlađih tinjedžera, a pogotovo sve nužne preinake ponašanja i ilustriranja likova, koji o Parizu znaju sve s interneta, ugledaju se u repere i huligane, žive brzo i zadovoljstvo nalaze jedino u dinamici. Sve to vrlo zorno oslikava režija, kojom prevladava izmjenjivanje krupnih scenografskih elemenata, uvodeći tako nove prostore i situacije, koji se pojavljuju i paralelno, pa je tako moguće vidjeti stan Zlatkova ujaka Poklepovića u kojem se nalazi kopija Mona Lise, dok je Koko otet u Bulonjskoj šumi, i slične paralelizme situacija. Efektno, jako, čak i agresivno izmjenjivanje scenografskih ambijenata prate i videoprojekcije, te opisna, sadržajna, gotovo karakterna glazba, sastavljena od izbora hitova sve do obrada legendarne Parižanke Edith Piaf. Potrebno je istaknuti i scenografa Miljenka Sekulića, kostimografkinju Doris Kristić, a za koreografiju i izbor glazbe zaslužna je sama redateljica. Od glumačkog ansambla su svi bili dobri i ujednačeni, no bilo je nekoliko zanimljivih glumačkih kreacija, kao ona Pjera Meničanina u ulozi slikara Poklepovića, zatim Mara Martinovića kao slavnoga filmskog redatelja Easta Westwooda, Frana Maškovića u ulozi lažnoga bogalja i pisca Ivana Kušana, Damira Šabana kao bogatoga grčkog brodovlasnika. Uz njih svakako valja pohvaliti najmlađe članove ansambla, koji još studiraju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a utjelovili su Koka i Zlatka, dakle Vedran Živolić i Mitja Smiljanić, njihovu parišku prijateljicu Marie Cléver, Tenu Jeić-Gajski te Gorana Bogdana kao mladoga huligana Jeana Brangea.

Brojan glumački ansambl, brojni zapleti i situacije, zanimljiva i dinamična režija svakako će malo stariju djecu, odnosno mlađe tinejdžere, privući u ZKM, a njihove roditelje na svjež način podsjetiti na poznate pustolovine junaka i njihova djetinjstva, koji danas živi u jednom sasvim drugom, bržem, grubljem, dinamičnijem i okrutnijem svijetu. Baš kao i njihova djeca.

Petra Jelača