Ivo Andrić, Travnička hronika, prir. Ivan Lovrenović, gl. ur. Mirko Marjanović, Matica hrvatska u Sarajevu / FMC Svjetlo riječi, Sarajevo, 2007.
Dvadeseta knjiga biblioteke Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga predstavlja nam iznimno vrijedan naslov – Travničku hroniku (1945) nobelovca Ive Andrića (Nobelovu nagradu za književnost primio 1961, a zanimljivo je spomenuti da je čitav novčani iznos nagrade darovao Bosni i Hercegovini za unapređivanje bibliotekarstva). Travnička hronika drugi je najpoznatiji (uz Na Drini ćuprija) Andrićev roman, odnosno djelo uopće. Uronjena u bosansku sredinu, Travnička hronika smještena je u srednju Bosnu u doba Napoleonove vlasti i glavni su joj likovi, uz domaće ljude, francuski i austrijski diplomati u Travniku. Upravo i ponajprije cijenjen kao pripovjedač i romanopisac, Andrićevo pripovjedačko umijeće odlikuju smiren, epičan ton i pristup, likovi locirani i uvjetovani društvenopovijesnim kontekstom, problematizacija moralnih sukoba. Izdanje koje je pripremio Ivan Lovrenović – romanopisac, esejist, urednik i publicist, uz četiristotinjak stranica sama romana, na kraju donosi i rječnik turcizama, provincijalizama i nekih manje poznatih riječi, kao i kronologiju života Ive Andrića te bibliografiju važnijih izdanja Andrićevih djela. Na naslovnici je prikazano ulje na platnu Koste Hakmana Rano proljeće (1940) – inače i portretiste Ive Andrića. Sve u svemu, nezaobilazno izdanje.
Katarina Marić
Klikni za povratak