Vijenac 362

Film, Kolumne

Američki gangster (American Gangster), red. Ridley Scott

Američki poduzetnik

Poput svih velikih gangsterskih filmova i Scottov pokušava ubrizgati retorici B-filma nešto monumentalno. No, dok Scorsese u Pokojnima reciklira mitologiju holivudskoga gangsterskog filma tridesetih, Scott je očaran sedamdesetima, čiju urbanu teksturu promatra očima pedantna esteta

Američki gangster (American Gangster), red. Ridley Scott

Američki poduzetnik


slika


Poput svih velikih gangsterskih filmova i Scottov pokušava ubrizgati retorici B-filma nešto monumentalno. No, dok Scorsese u Pokojnima reciklira mitologiju holivudskoga gangsterskog filma tridesetih, Scott je očaran sedamdesetima, čiju urbanu teksturu promatra očima pedantna esteta


Voditelj novootvorenog riječkog Cinestara očito smatra da Scottov film traje predugo, pa je odlučio napraviti dvadesetminutnu stanku, čime se razbija kontinuitet praćenja priče, iako ona nije maratonska i traje ipak pristojnih 157 minuta. Ali, ta mu stanka ne treba da bi publika ispraznila mjehur, nego da bi napunila kartonske čaše novim kontingentom kole i kokica. Tako o tome razmišlja hrvatski poduzetnik dok perverzno prekida film koji govori o američkom poduzetniku, pardon, gangsteru Franku Lucasu. Jer, u Scottovu ambicioznom filmu organizirani kriminal nije ništa drugo nego sinonim za divlji kapitalizam. No, kad se film konačno nastavi, već u idućem kadru ukazuje se lik talijanskoga mafijaša, koji pokazuje poštenom murjaku Russellu Croweu posljednje čudo tehnologije, mikrovalnu peć u kojoj se, gle čuda, peku kokice. Ali tu se ne završavaju autorove socijalno gastronomske opsesije. Na početku filma Lucasov mentor baca purice izgladnjeloj masi na Dan zahvalnosti poput predana humanitarca, jadajući se kako se voćarnica na uglu pretvorila u supermarket, a Kinezi tjeraju Amerikance s posla, dok će se Lucas ubrzo pridružiti harlemskoj eliti na raskošnim karminama.

Netko bi pomislio da je riječ o američkoj neoliberalističkoj svakodnevici trećeg milenija, iako se razgovor odvija 68’, koja je ujedno označila Lucasov vizionarski uspon u gangstersko poduzetničkim sferama, kad počinje kupovati drogu u Tajlandu od Kuomintangovih otpadnika i prevoziti je američkim vojnim avionima u vojnu bazu u Sjevernoj Karolini, i to skrivenu u onim istim lijesovima koji prevoze iz Vijetnama mrtva tijela američkih vojnika, da bi se potom preradila i postala zaštićeni tržišni brend Blue Magic. U Scottovu filmu svi su korumpirani, počevši od policajaca i američke vojske pa sve do sama američkog predsjednika, čiji se lik često ukazuje na televizijskom ekranu. Jedini je poštenjačina među njima policajac Richie Roberts. On je toliko pošten i pravedan da njegovo poštenje na trenutke postaje smiješno.

Poput svih velikih gangsterskih filmova, od Scarfacea nadalje, i Scottov pokušava ubrizgati retorici B-filma nešto monumentalno. No, dok Scorsese u Pokojnima reciklira mitologiju holivudskoga gangsterskog filma tridesetih, Scott je očaran sedamdesetima, čiju urbanu teksturu promatra očima pedantna esteta. Paralelne putanje kojima se kreću njegovi dobri i loši momci moraju se kad-tad stopiti, jer se oni jedni drugima zapravo dive (Ridleyjevu glumcu fetišu Russellu Croweu pridružuje se Denzel Washington, glumac fetiš Ridleyjeva brata Tonyja). Sustav je a priori savršen. I dok filmski kadar ispunjavaju nabrekle žile u slow motionu, policajčev pano počinje se puniti fotografijama. Jer, Roberts je u isti mah pošteni murjak i predani fotograf. A Lucasova organizacija afroameričkih poduzetnika strukturirana je poput sicilijanske mafije, dakle, poštenje, obitelj i nedjeljne mise s mamicom kojoj je osigurana vila veličine Gracelanda. A kad se završi vijetnamska klaonica, glave počnu padati u majstorski orkestriranom prepadu (mogu samo zamisliti kako su zatvorenici Lepoglave uživali tijekom projekcije filma promatrajući korumpirane drotove kako lančano završavaju u lisicama i oduzimaju si život da bi izbjegli ponižavajući sudski proces).

Talijanski je i Lucasov odjevni stil temeljen na neprimjetnoj i strogoj eleganciji, premda će ga upravo nepromišljena preobrazba u ikonu superfly-šika koštati sudbine, kad elegantno odijelo zamijeni prodornim krznenjakom i šeširom od činčile tijekom odlaska na mitski susret Alija i Fraziera. No, njegova maksima počiva na strogim moralnim načelima: organizirani kriminal nikad ne smije koristiti osobnim interesima, nego raditi za Obitelj i zajednicu. Iz crkve se, naime, izlazi uz himničnu Amazing Grace. A iz zatvora se izlazi u ritmu rapa. Američki gangster mora se tada suočiti s novim gangsta – vremenima.


Dragan Rubeša

Vijenac 362

362 - 17. siječnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak