Zlatna sredina

Zlatna sredina

Yuma je klasično-netipično ostvarenje: uzima od novijega vesterna neke tipske odlike, ali ih istovremeno domišljato nadopunjuje suvremenim kontekstom kao i vrlo dinamičnim akcijskim scenama

Nastao na temelju književnoga predloška Elmorea Leonarda i istoimenoga filmskog klasika Delmera Davisa, U 3:10 za Yumu na prvi je pogled tipičan izdanak tradicionalnog vesterna koji odlikuju sve bitne žanrovske karakteristike poput epske priče, neizbježna putovanja, revolveraške akcije i zbivanja u eksterijeru. No za razliku od izvornika u kojem se naglašava psihološka komponenta glavnih junaka, sažetost vremenskih i prostornih zbivanja te odsutnost upravo onih ikonografskih odlika koje vestern čine semantički lako prepoznatljivim žanrom, Mangold je režirao mnogo dinamičniji film koji osim poznate priče donosi i politički nedvosmislenu poruku. Glavni je junak filma farmer Dan Evans (odlični Christian Bale), kojem zbog dugova prijeti propast. Stjecajem okolnosti postaje svjedok pljačke koju predvodi banda s opasnim razbojnikom Benom Wadeom na čelu (Russel Crowe). Nedugo zatim zaslužan je za njegovo hvatanje, a zbog želje za zaradom i otplatom dugova pridružuje se skupini koja je zadužena razbojnika otpratiti do gradića Connection odakle će ga vlak u 3:10 za Yumu odvesti ravno na suđenje, odnosno na vješala. Beskrupulozni Wadeovi banditi poduzimaju sve kako bi oslobodili šefa, a na putovanju stradaju gotovo svi članovi pratnje, pa se Evans nalazi u nezahvalnoj situaciji jedinoga preživjela čuvara. Odlučivši ostati do kraja, Evans se od uplašenog farmera s početka filma pretvara u oličenje moralnosti i junaštva, istovremeno se toliko zbliživši sa svojim neprijateljem da zadobije njegovo poštovanje...

Psihološki odnos Wadea i Evansa bio je okosnica i izvornoga filma, ali Mangold ovdje dodaje dvije važne poente. Prvo, naglašava se snažna veza između Evansa i njegova sina, koji se potajno priključuje potjeri. Dan Evans ratni je invalid, a tajnu ranjavanja otkrit će jedino svojem istinskom alter egu, zatvoreniku Wadeu: on nije bio ranjen tijekom žestoke bitke u građanskom ratu, nego nepažnjom ratnog druga, što dakako nije htio priznati sinovima. Odlazak na opasno putovanje neka je vrsta iskupljenja za nedostatak hrabrosti i posramljenost pred očima obitelji; film tako postaje i suptilna psihološka drama koja ima vrlo snažno uporište u prikazanim zbivanjima. Drugo, postojeći obrazac hičkokovskog običnog čovjeka u neobičnoj situaciji te podtekst heroja-građanina koji se bori protiv zla ovdje je nadopunjen relativnošću toga zla: Mangold prikazuje Wadea kao brutalna, ali i neodoljivo šarmantna i lukava razbojnika (Russel Crowe je sjajan i nema ni traga iritantnu preglumljivanju kojemu je često sklon) koji je na stanovit način moralniji od mlitavih beskičmenjaka koji se nalaze u pratnji. Između dva heroja dolazi do prepoznavanja i određene simpatije, što je temelj i Davisova filma, ali se u ovoj novoj obradi nalazi i antiratna poruka (ogorčeni razvojačeni branitelj i licemjerni društveni sustav), koja je prije pola stoljeća bila ponajprije društvene naravi. Prizivajući u sjećanje Točno u podne (zbog jedinstva radnje i vremena) te Sedmoricu veličanstvenih, kao i neke druge klasike žanra, Yuma je klasično-netipično ostvarenje: uzima od novijega vesterna neke tipske odlike, ali ih istovremeno domišljato nadopunjuje suvremenim kontekstom kao i vrlo dinamičnim akcijskim scenama krvoprolića primjerenim današnjoj publici. Još od Eastwoodovih Nepomirljivih traje faza revalorizacije tog žanra kao izvorišta američke mitologije i apologije junaštva, a ovaj se film nalazi upravo na zlatnoj sredini, preuzimajući ono najbolje iz tradicije i dodajući mu prijeko potreban politički i društveni žalac.

Tonči Valentić