Žene i muškarci

Žene i muškarci

Zgodna prigodnica primjereno je i u dosluhu s namjerom autorice režirana, a gluma posve odgovara profilima sugovornica

Prigodnica bio bi najtočniji naziv za opisivanje teksta i predstave kojim je Histrionski dom obilježio pedeset godina umjetničkoga rada Zdenke Heršak. Riječ je o tekstu koji je napisala sama autorica, o kratkoj i zgodnoj jednočinki koja je zapravo dijalog dviju glumica, dviju žena, o ljubavi. Tema o kojoj uvijek i svatko ima nešto reći, u konkretnom ili apstraktnom obliku, potiče i protagonistice scenskoga razgovora na iznošenje svojih iskustava i razmišljanja. Mjesto na kojem razgovaraju neka je vrsta savjetovališta, odnosno klub Slomljeno srce, kako na početku ističe njegova voditeljica, Zdenka Marunčić-Mrduljaš. Ona svojim članovima, a obraća se i gledateljima, pokušava pomoći tako da ih sluša, da o svemu iznose svoje mišljenje, bez sugeriranja. Tako se stječe dojam popularnopsihologijskoga talk showa, što je posve u dosluhu s današnjim vremenom, premda na usta autoričinih sugovornica, pogotovo one starije, one koja vodi savjetovalište, jasno progovara netko tko o ovome vremenu govori s distance, s odmakom nekoga tko je mladost proživio prije više desetljeća, kada je mnogo toga na polju međuljudskih odnosa bilo drukčije.

Njezina mlađa sugovornica, u kasnim tridesetima, pretpostavljamo, balerina Ines, u interpretaciji Matije Prskalo, priča zapravo svoju životnu priču, svoje nevolje s muškarcima, s ljubavlju, a slušajući je voditeljica savjetovališta pokušava joj naznačiti u čemu je pogriješila, koje je krive poteze učinila, pa tako taj opušteni razgovor vjerojatno teži i nekoj, nenaglašenoj na sreću, poučnoj i terapijskoj funkciji. Osim što je sluša, razumije, savjetuje i blago analizira njezine postupke, starija joj gospođa daje primjere iz vlastitog i tuđih iskustava, pa tako slijed pripovijedanja nije monoton, dapače, dinamičan je i zanimljiv.

Balerina Ines spletom životnih okolnosti i nepogodnosti na kraju je postala profesorica psihologije koja piše knjige o ljudskim i muško-ženskim odnosima, odnosno, općenito, o ljubavi, o svemu onome što ljude pokreće. Tako one, osim što pričaju o svojim životima, i svojim stajalištima pokušavaju, opet blago i srećom nenaglašeno, na posve teorijskoj razini raspravljati o vječnom ljudskom, svakodnevnom i filozofskom pojmu, problemu i fenomenu, obraćajući se nekoliko puta i publici, koja nije bila interaktivno raspoložena, pa su ta duodramska razmatranja ipak ostala u okvirima scene, što je za ovakvu vrstu predstave i poželjno. No, duhovita su i zanimljivo ilustrirana mnoštvom primjera iz osobnih i tuđih iskustava, koja gledatelje zaokupe, zainteresiraju u narativnom, fabulativnom smislu jer nas doista i zanima što je bilo na kraju, a i put pričanja priče nepreuzetan je i jednostavan, pa time najviše i osvaja. Zgodna prigodnica primjereno je i u dosluhu s namjerom autorice i režirana, a gluma posve odgovara profilima sugovornica, pogotovo uloga Zdenke Marunčić-Mrduljaš, a efektna je bila i na prvi pogled naivna balerina Matije Prsakalo, čiji se lik pokazao neočekivano pun prigušene gorčine i ironije, koji je glumica vrlo vješto kreirala lajtmotivom prividno bezazlena smijeha i hinjena optimizma.

Petra Jelača