Vulkanske visine

Vulkanske visine

Bečka državna opera ove sezone ima na repertoaru 49 opernih naslova, desetak baleta i dvije dječje opere. Mnoge se produkcije u istim inscenacijama izvode dvadeset i trideset godina. U takve dugovječne produkcije klasičnih režijskih postavki ubrajaju se Straussova Ariadna na Naxosu redatelja, scenografa i kostimografa Filippa Sanjusta iz 1976. i Giordanov Andrea Chénier u režiji Otta Schenka iz 1981. U Ariadni je nedavno u ulozi Bacchusa u punoj formi nastupio Janez Lotrič, imajući za partnerice prekrasne glasove Deborah Voigt (Ariadna), Michelle Breedt (Skladatelj), te Jane Archibald, Juliette Mars i Bori Keszei u ulogama tri nimfe. Bila je tu i izvanredna, virtuozna Diana Damrau kao dostojna nasljednica Edite Gruberove u ulozi Zerbinette.

Andrea Chénier privlači pozornost protagonističkim trolistom. Naslovnu ulogu redovito tumače prvi svjetski tenori. Trenutno je to scenski ponešto rezerviran Salvatore Licitra, koji, kao uvijek, pjeva nadasve kultivirano i kontrolirano, ali mu u tome nedostaje žara talijanskoga stila interpretacije, čime se potpuno odlikuje bariton Carlos Alvarez kao Gerard. Njegov bogat, pun glas, tamna i muževna tembra, izaziva oduševljenje bečke publike. Predstavio je strastvena pobornika Francuske revolucije koji ipak nalazi snage za preispitivanje vlastitih osjećaja i političkih uvjerenja.

Mezzosopranistica Violeta Urmana posljednjih se godina posvetila isključivo sopranskim ulogama. Otvorila je prošlu sezonu Scale kao Aida i u Beču prvi put pjevala Toscu. Za ulogu Chénierove ljubavi Madeleine njezin milozvučan glas ima pravu dramsku snagu i podatnost, s vulkanskim visinama.

Operom što je nastala kao kombinacija verizma i povijesne drame s nizom paradnih, melodioznih arija i dueta temperamentno je dirigirao Marco Armiliato. Stara scenografija Rolfa Glittenberga i kostimi Milene Canonero još uspješno dočaravaju ambijente, od raskošna grofovskog salona de Coigny, do revolucijom poharanih pariških ulica, sudnice i tamnice.

Davor Schopf