Uloga interneta u predizbornoj kampanji

Uloga interneta u predizbornoj kampanji

E-demokraciju treba shvatiti kao primjenu novih tehnologija za ojačavanje procesa demokratskih veza između predstavnika i predstavljenih, vlade i onih kojima se vlada. Žarište je koncepta na elektroničkoj komunikaciji između građana i njihovih predstavnika

Domagoj Bebić rođen je 1973. u Hvaru. Završio je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje je danas znanstveni novak. Izrađuje doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom aktualne predizborne kampanje. Područje su mu interesa novi mediji i njihova uloga u političkim procesima u društvu te poglavito međuodnos interneta i demokracije.

Od pojave novoga medija počinje se mjeriti njegov potencijal za unapređenje demokracije. U 20. stoljeću uz ulaganje u nove medije vezivalo se povećanje produktivnosti i obrazovnih mogućnosti te vjerovanje da otvaraju nove kreativne načine komunikacije. Primjerice »Radio Broadcast Magazine« još 1922. uz pojavu novinarskih sadržaja na radiju tvrdi kako će radio biti medij koji će omogućiti da vlada »svojim građanima bude nešto živo, a ne apstraktna i skrivena sila; izabrani predstavnici neće moći izbjeći odgovornost prema onima koji su ih postavili na taj položaj; novi će medij biti poput goleme škole i imat će više studenata nego sva naša sveučilišta zajedno«.

Javno komuniciranje u smislu ovoga teksta jest proces u kojem se građani uključuju u javnu raspravu vezano uz pitanja od općeg interesa te proces u kojem se građani uključuju u proces donošenja odluka. Teoretičari tvrde da postoji kriza javnoga komuniciranja koja se prepoznaje u trendu suvremene prakse političke komunikacije, kakvu su usvojili mediji i politički konzultanti, koja obeshrabruje politički angažman građana, isto tako umanjuje njihovo znanje o javnim poslovima, smanjuje povjerenje u vladu i političke institucije te uopće loše utječe na razinu političkog aktivizma.

Iz toga proizlaze tvrdnje da je politika postala dobro zapakiran proizvod, pravoga političkog sadržaja gotovo više da i nema, kako PR-demokracija označava kraj tradicionalne politike, da mediji odvlače pozornost od pravih tema, političare pretvaraju u zvijezde iz svijeta show businessa, a zvjezdani status dobivaju i njihove žene i kućni ljubimci. Skandali i senzacije s naslovnih stranica izgurali su važne događaje. Kao posljedice tih trendova autori vide zatupljivanje javnosti, lošu razinu informiranosti birača, koji nemaju pravu, nego proizvedenu sliku o političaru (stranci) i političkom programu, sve veću skepsu, nezainteresiranost i sve više građana-cinika, sve manji interes za politiku, sve slabiji odaziv na izbore, politika postaje pasivan promatrački sport, sve je veći nedostatak povjerenja u političke ustanove, čime pada i autoritet modernih vlada te kao ključnu posljedicu ističu – krizu demokracije.

Prema istraživanju Eurobarometra, u Europi, ali i u Hrvatskoj povjerenje u politiku i političke institucije na vrlo je niskoj razini upravo zbog gore navedenih trendova.

Kako je političko sudjelovanje dobro informiranih građana ključno za funkcioniranje demokracije, možemo suditi i prema riječima prof. Stephena Colemana, koji kaže: »Ukoliko je isključenje građana iz politike masovna pojava, onda demokracija ima ozbiljan problem i onaj koji služi demokratskoj kulturi treba naći nove načine da je podupire.« Ključna je pretpostavka da internet ima potencijal da ohrabri uključenje građana, odnosno obnovi veze između političkih predstavnika i predstavljenih, tj. da mreža ima potencijal javne debate kao osnove demokracije. Takav se koncept naslanja na javnu sferu Jürgena Habermasa, koju on smatra »neutralnim društvenim prostorom za racionalnu kritičku raspravu među pojedincima koji se skupljaju da se rasprave pitanja zajedničkih interesa i skrbi na slobodan, racionalan način bez osobnih interesa.« I dok je sam Habermas vidio medije kao one koji pridonose urušavanju javne sfere, ipak brojne revizije koncepta s druge strane prepoznaju kapacitet medija da započne raspravu i potakne konstruktivnost. U stvaranju prostora racionalne kritičke debate novi mediji svojevrsno su rješenje.

Rast i širenje interneta doveli su do istraživanja mogućih implikacija po demokraciju. Većina istraživanja ističe interaktivnost, kao mogućnost intervencije u medijskom izričaju, kao glavni element promjene uloge građanskoga sudjelovanja u politici i u javnom životu. Stoga e-demokraciju treba shvatiti kao primjenu novih tehnologija za ojačavanje procesa demokratskih veza između predstavnika i predstavljenih, vlade i onih kojima se vlada. Žarište je koncepta na elektroničkoj komunikaciji između građana i njihovih predstavnika.

Zbog izbjegavanja medijskog posredovanja internet je prepoznat kao platforma javne deliberacije kao dio rješenja problema s kojima se susreće moderna demokracija. Novi su se mediji tako nametnuli kao forum rasprave ili interakcije između interesnih skupina, ad hoc skupina za pritisak ili cyber-proteste. Dakle internetske stranice i servisi omogućavaju infrastrukturu za deliberaciju, koja može završiti stvarnim akcijama.

Ključne tvrdnje za učinke utjecaja interneta u predizbornoj kampanji jesu povećanje stranačkog nadmetanja, difuzija moći te prilagodba institucija. Kao prvo tvrdi se da internet omogućava marginaliziranim ili novim strankama da se nadmeću s ostalima. Drugo, internet može povećati kontrolu stranačke baze nad kandidatima i vodstvom stranke rezultirajući novim participativnim kampanjama u kojem šire članstvo radi u decentraliziranoj, horizontalnoj mreži, koja počiva na hijerarhijskoj strukturi tipičnoj za catch all stranke. Treće, s prelaskom politike u cyber-sferu kroti se demokratski potencijal mreže te su, tvrdi se, radnici u novim medijima već povezani sa spin-doktorima. Time se nadmetanje među strankama neće obogatiti nego osiromašiti, dok će strankama i kampanjama još više dominirati elite.

Čvrsto je uvjerenje da današnja politika treba biti učinkovita, da treba stvarati odnose s građanima, da građani i njihove teme trebaju dobiti na težini te da izabrani predstavnici moraju odgovarati na zahtjeve svojih izbornih baza. Takav fenomen ima zadaću ojačati reprezentativnu demokraciju, a ne biti nova forma političke komunikacije.

Domagoj Bebić