Tamna strana blistavila

Tamna strana blistavila

Dok je oglas jasno prepoznatljiv, dok znamo tko je platio za poruku i dok znamo da je ona tako sročena jer nas želi navesti da kupimo baš taj prašak ili baš to piće koje se reklamira, sve je u granicama prihvatljivoga. Ali, koliko je prikrivenih oglasa u masovnim medijima?

Blagdansko ozračje najprisutnije je u masovnim medijima: radost, veselje, blistavilo, posebni blagdanski sadržaji, pjesme, božićni filmovi, recepti, dobra vina, vrijeme darivanja…

To su obilježja blagdanskog raspoloženja, barem kako nam to mediji prezentiraju. Potrošačka su mjerila ona koja određuju razumijevanje blagdana. Poneki, jedva zamjetni tonovi, koji govore o nekim dubljim, trajnijim vrednotama, posve se utapaju u groznici kupovanja, darova, pretjerivanja u jelu i piću.

Prodajni timovi u medijima trljaju ruke. Vrijeme darivanja vrijeme je i silna oglašavanja, koje nadmašuje i nedavno pretjerano izborno oglašavanje. Neki su mediji zabilježili rekorde: oglasni prilog »Večernjeg lista« od šezdesetak stranica svojevrstan je rekord. Tako debeli broj nekih dnevnih novina već davno nismo držali u rukama. I nova dopuna Direktive o prekograničnoj televiziji koju je prihvatio Europski parlament raspoložio je oglašivače, jer su vrata oglasima širom otvorena čak i na javnim televizijama. Dopušta se i prikriveno oglašavanje, osim u nekim emisijama (informativne, dječji programi i sl.).

A to je ona tamna strana oglašavanja. Dok je oglas jasno prepoznatljiv, dok znamo tko je platio za poruku i dok znamo da je ona tako sročena jer nas želi navesti da kupimo baš taj prašak ili baš to piće koje se reklamira, sve je u granicama prihvatljivoga.

Ali, koliko je prikrivenih oglasa u masovnim medijima? Koliko nam se proizvoda nameće onako, usput, bez neke vidljive oznake da je riječ o propagandi? Zar su svi oni proizvodi koje nam nude novine, revije i magazini objavljeni zbog svoje kvalitete, zbog nezavisnog izbora novinara ili je to prikriveni oglas? Izbor kafića za snimanje razgovora, piće na stolu, preporuka što da se čita, mjesta gdje će poznati dočekati Nova godina, najomiljenija skijališta medijski eksponiranih osoba, putopisne reportaže, odjevni savjeti, modni trendovi?

Zar je to plod novinarskoga rada ili je iza svega utjecajni redakcijski prodajni tim koji prodaje oglasni prostor vezano, pa jedna stranica ili jedna minuta oglasa nosi i jedan prilog, fotografiju i slično?

Ni jedan masovni medij, uključujući filmove, pa čak i teatar, ne može kazati da je imun na prikriveno oglašavanje. Zašto James Bond sada vozi drugu marku vozila? Jer je bolja? I koliko košta ta kvaliteta?

Uz prikriveno oglašavanje naše je medije osvojio drugi tip oglašavanja koje se tako ne zove: sponzorirani prilog. Znamo o čemu je riječ, preplavljeni smo sponzoriranim prilozima. Sponzorirani je prilog po definiciji novinarski prilog. A prema statutu i kodeksu svih novinarskih udruga na svijetu novinar ne smije raditi propagandne priloge. Tko onda radi sponzorirane priloge? Novinar ne smije, a novinar ih radi. Svi uredno zatvaraju oči, nitko ne postavlja pitanja, sponzori su zadovoljni jer su otkrili nov, uspješniji oblik reklamiranja, a novinari koji odbiju raditi tako nešto bivaju kažnjavani ili imaju, u najmanju ruku, neugodnosti.

Hrvatsko novinarsko društvo u svojoj je preporuci o praćenju izbora jasno smjestilo u isti koš oglase i sponzorirane priloge. Jeste li zapazili sponzorirani prilog koji nisu radili novinari? Najgore je što političke stranke, dakle onaj dio društva koji nas mora voditi prema nekom boljitku, upravo najviše rabi sponzorirane priloge i time jasno pokazuje kako smatra da je novinarima obveza da ih služe. Oni, ipak, najviše vole kada se to čini besplatno, ali ako ne ide drukčije, platit će.

I, tako, ni medijsko blistavilo blagdana ne rasvjetljava tamne novinarske teme. Pa, kad je već tako, pogledajmo koje nam vino preporučuju u medijima i nazdravimo nekom budućem sponzoru ove rubrike. Treba biti u trendu.