Najvažnija je proizvodnja dobrih serijala

Najvažnija je proizvodnja dobrih serijala

Nama nedostaje cjelovita obrada književnih, znanstvenih i ostalog blaga ove zemlje. Mi se moramo vratiti velikim imenima i o njima napraviti igrano-dokumentarne i dokumentarne serijale, vratiti se literaturi i raditi igrane serijale, i to po drukčijim kriterijima, onako kako danas izgleda moderna europska produkcija

Koje su najvažnije odrednice vašega četverogodišnjeg programa za Hrvatsku radioteleviziju?

– Na početku želim naglasiti da naspram onih koji Hrvatsku radioteleviziju doživljavaju kao pretežno informativni servis, i logikom toga kao dio strategije političkih moći koje se preko nas prelamaju – bilo da nas netko pokušava staviti u opciju tih moći, bilo da nam se to prebacuje po inerciji nekih bivših vremena – smatram da Hrvatska radiotelevizija u cjelini i misiji uvelike nadmašuje svoju ulogu na informativnom prostoru. Jasno da je informativna zadaća jedan od naših ključnih segmenata, ali u onome što mi proizvodimo krije se čuvanje svega što čini vrijednosni i kulturni identitet ove zemlje, njezina stanovništva i hrvatskoga nacionalnog bića. S druge strane, to je i sudjelovanje u recentnoj produkciji cjelokupna kulturnog korpusa. Konačno, to je nužda da se sve vrijednosti na ovom prostoru stave u mjerilo, odnos s civilizacijskim dostignućima cijeloga svijeta. Za mene je to jedno od temeljnih određenja: biti s jedne strane čuvar onoga što je vrijedno za nas same i dio nečega čime se predstavljamo svijetu, a s druge strane sudjelovati u proizvodnji vrijednosti, u autorskom prinosu modernomu kulturnom izrazu radiotelevizijskog medija, a sve više i internetskog načina komuniciranja, kao i poticati svekoliku produkciju.

U informativnom programu to je za mene zahtjev da budemo prvi, da budemo vjerodostojni, da budemo institucija od povjerenja. U ostalom dijelu programa radija i televizije smatram da moramo biti proizvođač trajnih vrijednosti za svakoga pojedinca, obitelj i društvo.

Kako gledate na položaj HRT-a u konkurenciji sa sve većim brojem televizija?

– Hrvatskoj radioteleviziji u zadaći javnoga radiotelevizijskog servisa ne konkuriraju komercijalne televizije. No, nismo ni posve imuni na to da postoji više aktera u medijskom prostoru. Moramo biti svjesni da je ovo tek početak radikalnijega povećanja ponude. Nakon 2012. možemo očekivati desetke digitalnih kanala dostupnih cjelokupnoj javnosti u teresterijalnom ili nekom drugom obliku prijama, što dovoljno svjedoči o tome da će medijski prostor postati još složeniji.

S jedne strane to je tehnološko pitanje, jer upravo tehnologija omogućuje veći broj kanala, putem zemaljskoga, satelitskog i kabelskog prijama, a možemo očekivati i potpuni prijam radijskih i televizijskih sadržaja putem interneta. Internet donosi još jednu novost: radio i televiziju na zahtjev, sadržaje koje ćete podizati sa servera, bilo da su dnevni i aktualni, bilo da su neka trajna vrijednost koju gledatelj ili slušatelj želi tog trenutka imati na raspolaganju. Dakle, mijenja se cjelokupna tehnološka okolina, multiplicira se broj igrača u medijskom prostoru, a to nije slučaj samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu.

Kako se HRT u odnosu na javne televizije u drugim tranzicijskim zemljama oduprla konkurenciji komercijalnih televizija?

– HRT, tadašnja Televizija Zagreb, još iz doba Jugoslavije ima tradiciju konkurentskoga djelovanja jer je postojao veći broj postaja, i bez obzira na poznatu priču o JRT-u kao krovnoj organizaciji, iz osobnog iskustva mogu reći da je na djelu stalno bilo nadmašivanje i konkurencija, i da je Televizija Zagreb bila dominantna radiotelevizijska postaja na prostoru bivše Jugoslavije, i u programskom i u tehnološkom smislu.

Moramo znati da je sadržaj života u bivšoj državi bio drukčiji od onog u zemljama istočnog bloka. Gradić Peyton gledali smo prije pedesetak godina, kao i sve američke filmove, europsku i svjetsku produkciju. Naša je sredina bila drukčija od istočnoeuropske. Kada su ušle na područje zemalja u tranziciji, zapadnoeuropske televizijske postaje, koje danas dominiraju medijskim prostorom, uništile su javne televizije. U nas to nisu mogle upravo zbog postojanja posve drukčijega programskog sadržaja. Američki film ili zabavna emisija za našu publiku nisu bili nikakva novost i na tome se nije moglo mnogo izgraditi.

Nisu li komercijalne televizije svojim konceptom i načinom rada ipak odveć utjecale na program Hrvatske radiotelevizije, a osobito na njezin sustav vrijednosti?

– Komercijalne su televizije utjecale na HRT, i to u nekim stvarima dobro, a u nekima loše. One su nas trgnule iz razdoblja monopola na teritoriju same Hrvatske, u kojoj konkurencije nije bilo, tijekom kojega je sve što je bilo napravljeno bilo dobro i jedino. U tom smislu postavljaju se visoki zahtjevi za kreativnošću, stvara se natjecateljsko društvo i potreba da se bude bolji i temeljitiji, i ja se nadam da će se to uskoro vidjeti u stvarnom sadržaju naših programa.

S druge strane, mi smo prošli kroz neke utrke koje čak ni s poslovnoga stajališta nisu bile pametne. Naša potreba da imamo sve najbolje – strani sport, filmove i serije – koja se sudarala s istim ambicijama ostalih igrača na medijskom prostoru, dovela je do toga da su svi ti sadržaji postali skuplji i da ih imamo više nego što smo ih kvalitetno mogli iskoristiti u programu.

Osim toga, popratne posljedice usmjerenja na užu, ali relativno većinsku populaciju gledatelja bile su da se gledatelji osvajaju sredstvima koja uvijek nisu vrhunske kvalitete, i podilaženje uprosječenom i nižem ukusu. Sve se to odrazilo i na HRT.

Koja je razlika između ciljane publike javne i komercijalnih televizija?

– Ono što se možda dovoljno dobro ne razumije jest to da komercijalne postaje uvijek rade programe za utvrđenu ciljanu publiku. Tako velik dio publike ostaje uskraćen za niz sadržaja, bilo da su oni visoke estetske razine ili su namijenjeni za zadovoljenje elementarnih potreba, kao što su emisije na jezicima narodnosti, emisije za osobe s oštećenim sluhom i sl.

HRT se po definiciji obraća svem stanovništvu, dakle traži komunikaciju sa svim grupacijama stanovništva. Pritom ne mislim samo na nacionalni i vjerski ključ, nego i na spol, dob, obrazovnu strukturu, pa i na to da li je riječ o ruralnom ili urbanom stanovništvu. To je ključna razlika između javne televizije i radija i komercijalnih postaja. Mislim da na radiju i televiziji pojam javno određuje i obradu svega onoga što nosi život, ali pod određenim vrijednosnim sustavom. To mora biti ozbiljno, odgovorno, temeljito, vrijednosno i civilizacijski utemeljen sadržaj. Javnu televiziju i radio ne određuje samo vrsta programa, nego i njegova kvaliteta.

Koji su programi vaš prioritet?

– Otvoreno ću reći da je moja glavna ambicija proizvodnja kvalitetna domaćeg igranog programa. Apsolutni je prioritet u programskom smislu da se ova kuća opet vrati proizvodnji vrsnih serijskih programa, koji će se u određenom razdoblju moći i reprizirati. Tu pripadaju i povijesni, dokumentarni i slični serijali koji bi obrađivali ono što smo prošli i otvarali bolje viđenje onog u što idemo. Nama zapravo nedostaje cjelovita obrada književnog, znanstvenog i sveg ostalog blaga ove zemlje. Moramo se vratiti velikim imenima i o njima napraviti igrano-dokumentarne i dokumentarne serijale, vratiti se literaturi i raditi igrane serijale, i to po drukčijim kriterijima, onako kako danas izgleda moderna europska produkcija. To što radimo ne bi trebalo biti samo dio hrvatskoga kulturnog sadržaja, nego bi s time Hrvatska mogla izaći u Europu puninom svog identiteta, koji danas možda nije dovoljno jasan u očima europske javnosti.

S druge strane, jasno, želimo modernim medijskim jezikom obraditi svaki materijal na zanimljiv i atraktivan način, koji ne mora značiti podilaženje lošem ukusu i niskim kriterijima, nego je to način na koji ćemo moderno komunicirati s gledateljima koji su obrazovaniji i koji su s internetskom revolucijom stekli i drukčije navike.

Što je sa specijaliziranim sadržajima?

– U našem programu veliku će važnost imati niz specijaliziranih sadržaja, od naše misije da čuvamo hrvatsku glazbenu kulturu, predstavljamo hrvatsko dramsko i likovno stvaralaštvo do toga da prezentiramo izvorne narodne običaje, ne samo hrvatske nego i one nacionalnih manjina, kako bismo i njima bolje otvorili prostore komunikacije. To je sve bogatstvo Hrvatske, kojim pokazujemo da smo dio civiliziranog reda stvari u svijetu, čak bih rekao i ispred mnogih zemalja s kojima se volimo uspoređivati. Svu tu šarolikost namijenjenu različitim korisnicima, odnosno afirmaciji određenih vrijednosti, želimo predstaviti javnosti djelima trajne vrijednosti.

Želimo se i na moderan način uključiti u općeobrazovni proces koji danas nije školski program, nego je namijenjen cijeloj obitelji, ali i specijaliziranim potrebama. I internet i novi kanali otvaraju nam brojne mogućnosti. Zajedno s Ministarstvom znanosti i obrazovanja raditi program koji bi omogućio učenicima i svima onima koji se žele obrazovati da to ostvare putem naše televizije prema verificiranom obrazovnom modelu, u kojem bismo mi dali vještine, sliku i audio-vizualnu potporu, a Ministarstvo ono što je sukus toga programa – stvarno znanje.

Koje specijalizirane televizijske kanale pripremate?

– Najprije planiramo pokrenuti sportsko-zabavni program, što znači da će sporta na drugom programu biti znatno manje. Jasno, prije svega računamo na domaći sport, ali i na prebacivanje dijela svjetskog sporta na taj kanal, čime bi se automatski na drugom programu otvorio prostor za druge sadržaje.

Četvrti kanal trebao bi biti informativnoga karaktera, ali to ne bi bio informativni program kakav danas poznajemo u užem smislu riječi, dakle program vijesti, nego i regionalni sadržaji, kulturne, sportske i znanstvene vijesti, vijesti na jezicima nacionalnih manjina, vijesti na dominantnim europskim jezicima, prognoze, stanje na cestama, kamo možemo izaći, koje kazališne predstave pogledati. Dakle, svi mogući servisi koji nam mogu koristiti tijekom dana. To bi bila znatno složenija struktura od one koju danas obavlja informativni program u sklopu općega programa. Ako tomu dodamo da je to dodatna potpora HRT-ovu portalu, ili je portal dodatna podrška kao mjesto na kojem se sve može vidjeti na razrađeniji način, onda otvaramo sasvim nove komunikativne kanale s našim slušateljima i gledateljima.

Za dulje razdoblje pripremamo i niz specijaliziranih programa: hrvatsko-strani igrani kanal, dječji kanal, dokumentarno-znanstveni kanal…

Postoji li mogućnost da dobijemo vrstan televizijski kulturni program tipa ARTE, barem u internetskoj ili kabelskoj ponudi?

– Ne znam hoćemo li imati snage za nešto poput ARTE-a, koji je kultni europski proizvod, koji čak i velika Njemačka ne proizvodi sama nego u suradnji s Francuzima. Mi ćemo za takav kanal morati pronaći partnere jer je to iznimno zahtjevan, relativno skup proizvod, koji bi za malu zemlju bilo teško proizvesti ako bi se radio isključivo za nju. Emocionalno bih se odmah složio s vama, jer mi je ARTE veliki uzor vrhunskoga kulturnog kanala namijenjena zahtjevnoj publici i ispunjenju najviših kulturnih potreba.

Kakvo je stanje s istraživačkim novinarstvom na HRT-u? Nerijetko se događalo da informativni program HRT-a kaska za novinama, odnosno dnevne novine otvaraju neke važne teme kojima se HRT tek potom počinje baviti...

– Informativni je program uvijek bio meta i žrtva politike. Ni u jednom drugom dijelu ove kuće nisu se tako mijenjali i smjenjivali ljudi. Dio grijeha tog programa koji spominjete nije rezultat ljudi koji u njemu rade, nego okolnosti u kojima je program funkcionirao.

Ondje danas radi mlađi naraštaj ljudi, kao posljedica svih promjena kroz koje smo prošli, koji je uglavnom u prvoj četvrtini svog radnog vijeka i koji nije mogao iznijeti ono što u drugim medijima rade sve generacije zajedno. Dio se toga očituje i u tzv. prepisivačkom novinarstvu. Moja je ambicija da se u svom mandatu izborim za suprotno. S obzirom na broj ljudi koji rade na radiju i televiziji, dopisničku mrežu u zemlji i inozemstvu i ukupnu snagu, vjerujem da ćemo postati dominantni, prvi i najrelevantniji izvor svih informacija u Hrvatskoj. Dakle, da na svojevrstan način budemo agencija svima drugima.

Kako napreduje digitalizacija arhiva i kada će ti sadržaji biti dostupni korisnicima izvan same televizije?

– To je dugotrajan posao, s obzirom na naše mogućnosti. Ni u Europi ni u nas nije riječ o nečemu što je stvar isključivo medijskih kuća. Svagdje u digitalizaciji sudjeluje država, europski fondovi. Riječ je o sadržajima koji su na privremenom čuvanju u radijskim i televizijskim postajama na medijima koji nisu uvijek trajnoga karaktera. Danas smo u situaciji da neke sadržaje ne smijemo ni dotaknuti jer možemo ostati bez njih. Sačuvati ih možemo jedino posebnom stručnom, laboratorijskom obradom građe i prebacivanjem u digitalni medij. Osim čuvanja, bitno je da se prebacivanjem u digitalne medije omogući njihova uporabljivost. Riječ je o golemu kulturnom bogatstvu, bilježenju suvremene povijesti, koje bi trebalo biti dostupno na svakom televizoru ili računalu.

Mi ćemo se vrlo brzo, unutar sljedećih deset godina, televizijskim sadržajima koristiti na isti način kao i internetom na osobnim računalima. Televiziju ćemo moći pratiti na svojim kućnim i prijenosnim računalima ne samo uživo nego i izborom novih ili starih arhivskih sadržaja koje sami želimo. To nije znanstvena fantastika, nego neposredna budućnost.

Da bi se u Hrvatskoj spasio televizijski i radijski arhiv, moramo dobiti potporu države i europskih fondova. Riječ je o golemu novcu. Mi možemo u tome sudjelovati ljudima i tehnikom te novcem iz eksploatacije arhivske građe, ali potpuna digitalizacija arhiva nadmašuje naše mogućnosti. Nizozemci su se utekli dodatnom porezu na gorivo i izgradili poseban audio-vizualni arhiv te prikupili novac za obradu građe koju su televizijske i radijske postaje imale na raspolaganju. To pitanje treba hitno riješiti jer građa propada i odgađanja ne smije biti.

Svjesni ste da televizija dominantno određuje filmski ukus jer kino i DVD imaju znatno manji broj gledatelja. Filmski program HRT-a u tom se smislu komercijalizirao, ambicioznijih, a osobito europskih filmova u večernjim terminima sve je manje ili ih nema. Znam da će situaciju poboljšati specijalizirani kabelski ili internetski televizijski programi, no hoće li se promijeniti situacija i na Prvom i Drugom programu?

– Generacijski sam veliki ljubitelj filma, dominantna medija moje mladosti. Jako sam volio televizijske cikluse filmova iz pojedinih zemalja s kojima smo upoznavali neke nacionalne kinematografije: njemačku, poljsku, češku, francusku, talijansku, mađarsku... Vjerujem da će se novo programsko vodstvo vratiti predstavljanju tih kinematografija i ispuniti svoj dio zadaće. Jasno, i unutar američke kinematografije ima vrednijih filmova, koji su bolji od pukoga komercijalnog sadržaja. Prava mjera između jednog i drugog ono je čemu težimo. Ne bismo smjeli prikazivati film koji je ispod određene razine, pa makar imao velik komercijalni efekt. Morali bismo njegovati vrijednosni sustav u izboru filmova, što apsolutno ne bi išlo na štetu publike i njihove atraktivnosti, jer je produkcija golema i unutar nje ima dovoljno filmova koji su istodobno i vrijedni i atraktivni za prikazivanje.

Postoji još jedan problem. Da bi konkurencija mogla opstati, zakonodavac je nametnuo formulu zbog koje je film na HTV-u dospio u noćne ili ranije dnevne sate. Mi smo jedina europska javna televizija, među onima kojima je dopušteno emitiranje reklamnih sadržaja, koja ne smije prekinuti film reklamama. Ne govorimo o velikim reklamnim blokovima ni učestalu cjepkanju, već o jednom jedinom kratkom reklamnom bloku. Zbog toga prikazivanjem filmova u elitnom terminu financijski gubimo. Zakonodavac stoga nije posve ispunio cilj. Dakako, postoje i javne televizije koje uopće ne prekidaju filmove, ali u njih je pretplata mnogo skuplja ili se pojedini kanali financiraju izravno iz proračuna.

Hoće li biti dobrih emisija o filmu?

– Pripremamo emisiju o filmu koja bi na moderniji način govorila o tome medijskom prostoru, o produkciji filma, ali i o njegovim vrijednostima. Ta će emisija početi nakon Nove godine, a govorit će o cjelini i hrvatske i svjetske filmske produkcije. Volio bih ipak da o konkretnoj programskoj shemi i emisijama detaljnije govori direktor programa Domagoj Burić i urednici pojedinih programskih cjelina.

Koliko su vaši suradnici autonomni, a koliko vi kao glavni ravnatelj upravljate programom?

– Balkanski sustav bio je da je šef – šef, a svi ostali neka vrsta slugu. Ja sam za posve drukčiji pristup. Znam koji dio posla pripada meni, a od suradnika očekujem da su u dijelovima svojih odgovornosti jači i bolji od mene. Tek ako imamo tim znalaca, angažiranih i odgovornih ljudi, kojima je stalo do onoga što rade, koji nose svoje odgovornosti, na pravom smo putu. Kada imate oko sebe sluge, onda morate sami obavljati sve poslove. Kako nitko nije dovoljno univerzalan, onda poslovi škripe i to nije dobar put.

Hoće li HRT, koproducent velike većine hrvatskih filmova, i dalje sudjelovati u proizvodnji hrvatskoga filma?

– Ne znam kakva će biti situacija s obzirom na novi zakon o audio-vizualnim djelima. Film će se financirati tako da se novac prikupi od različitih medijskih kuća, a potom će se raspodjeljivati putem posebne agencije. Ako se to dogodi, posve je jasno da će nestati dosadašnja vrsta koprodukcije i da će naše sudjelovanje biti određeno na način kako je propisao zakon.

Osobno, nisam nimalo sretan, jer mi se čini da je država preuzela na sebe preveliku odgovornost za budućnost hrvatskoga filma. Više sam pobornik toga da se zakonski omogući da subjekti koji sudjeluju u financiranju filma imaju porezne olakšice, tako da se film što više osamostali od institucija. Ipak, izabran je drugi model. Hoće li to pridonijeti kreativnosti i raznolikosti ponude, pluralizmu pristupa zbilji, tek ćemo vidjeti.

Ipak, na natječaj se javljaju različiti autori s producentima s kojima HRT može biti partner od početka, te ako ga zanima projekt, može ući u njega bilo sa svojom tehnikom i osobljem, bilo financijski...

– Danas sve serije radimo u nekoj vrsti koprodukcija. Kako će izgledati produkcija u budućnosti, hoće li biti usmjerena na veće serije koje će se raditi u kući, ili u vanjskim produkcijama, još je prerano reći. Iskustvo BBC-a govori o oslanjanju na vanjske produkcije. Bitno je da u kući ostane ono što je najvažnije: izbor tema, izbor scenarija, verifikacija podloge na kojoj se film ili serija može proizvesti. Proizvodnju odvajam od onoga što pripada u umjetničku, autorsku, scenarističku i ostalu obradu potencijalnoga literarnog predloška ili scenarija. Mi ćemo nastaviti proizvoditi ono što pripada televizijskom mediju, televizijske filmove i serije, ali bojim se da naš interes za igrani film u ovakvim okolnostima neće više rasti.

To ne zvuči baš optimistično za budućnost hrvatskoga filma...

– Mi nismo odabrali novi model. HRT je do sada sudjelovao u proizvodnji hrvatskih filmova i bili smo i dalje zainteresirani da to podupiremo, jer razvoj hrvatskoga filma donosi i razvoj svih ostalih izvedenih formi: on stvara glumce, redatelje, kvalitetniju produkciju. No, ovaj model odvaja nas od interesa koji smo dosad imali. Ako će se sve svesti na administrativno izdvajanje iz naših sredstava za film, ne vidim tu interes HRT-a. Proizvodit ćemo vlastite televizijske proizvode, ali ne i dugometražne igrane filmove za kina.

Kada će HRT emitirati program u HDTV tehnologiji?

– Mi danas emitiramo HDTV samo eksperimentalno i vjerojatno ćemo već za Europsko nogometno prvenstvo ući i sadržajno u to emitiranje. HDTV naša je neposredna budućnost. Tu je opet potreban dogovor s državom, jer riječ je i o izboru formata na razini države i načinu strukturiranja kanala. To je dijalog koji smo počeli, ali koji je daleko od toga da bi imao konačne zaključke na razini cijele Hrvatske.

Što biste istaknuli u konceptu nove televizijske programske sheme?

– Mi smo se definirali kao javna radiotelevizija visoke gledanosti i slušanosti. Težimo izvrsnosti, uvjerljivim sadržajima, podupiremo ono što se smatra javnim sadržajem, ali se borimo da ti vrsni javni sadržaji budu gledani i slušani, jer bez toga je svaki napor besmislen. Dakle, obraćamo se ciljanim grupacijama, bez obzira na to bile one većina ili manjina. S novom shemom radimo zaokret: bit će više filma, više igranoga programa, i domaćeg i stranog, dobrih putopisa, dokumentarnih serija, kvalitetne glazbe i kvalitetne zabave. Već u siječnju moći ćete se u to i uvjeriti na ekranu.

Razgovarao Zlatko Vidačković

Vanja Sutlić (rođen 1948), diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1973. Tijekom studija urednik u »Studentskom listu« i suradnik u »Hrvatskom sveučilištu«. Od 1973. radi na Televiziji Zagreb u unutrašnjopolitičkoj redakciji. Radio za Obrazovno-znanstveni program te u kulturnoj redakciji informativnog programa. Pokretač i voditelj političkog magazina »Spektar« 1980. Urednik redakcije unutrašnje politike 1982–86, zamjenik urednika Informativno-političkog programa 1986–90. Uređivao izborni ciklus Izbori ‘90, uveo izravno prenošenje saborskih sjednica 1990. Izvještavao s bojišta u Sloveniji i Slavoniji. Pokretač i suurednik emisija Izbor i Slikom na sliku 1991. Od 2001. urednik Dnevnog programa. Od 2002. pomoćnik glavnog ravnatelja HRT-a. Godine 2007. izabran za glavnoga ravnatelja HRT-a.