MARIJAN ĐUZEL

MARIJAN ĐUZEL

U ponedjeljak, 10. prosinca, u dvorani palače Matice hrvatske, održao je recital Marijan Đuzel, mladi svestrani polaznik glasovirskog razreda profesorice Kosovke Čudine, kao i teoretskog razreda odjela Srednje glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu. Rođen je 1990. u Imotskom, gdje započinje učiti glasovir i rog. Već od 2002. dobitnik je niza nagrada. Posebice je bila za njega uspješna 2007. godina, s osvojenom prvom nagradom na Hrvatskom državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Dubrovniku i sa četvrtom, osvojenom na EPTA, međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku. Više godina bio je uspješan i na drugom području, osvajajući ugledne nagrade i kao hornist. U početnom glasovirskom koncertantnom putu Marijana Đuzela potrebno je istaknuti nastup sa Zagrebačkim solistima u Varaždinu, kao i nastupe na ovogodišnjim završnim koncertima Dana hrvatske kulture u Sarajevu i Bihaću, u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Recital Marijana Đuzela započeo je izvedbom Preludija i Fuge Johana Sebastiana Bacha iz 1. knjige Dobro ugođena glasovira, a do stanke slijedila je Transcendentalna etida br. 10 u f-molu i valcer Franza Liszta Mefisto. Nakon stanke bila je na rasporedu Diabolezza hrvatskoga skladatelja Ive Josipovića, koju je slijedio Scherzo, op. 20. u h-molu Frédérica Chopina, dok je za kraj bila odabrana Tokata, op. 22 Sergeja Prokofjeva. Mladi je pijanist nakon uvodne skladbe J. S. Bacha, izvedene stilski i tehnički bez prigovora, vrlo jasnom i temperamentnom izvedbom te mladenački dopadljivim izrazom velike udarne snage, prikazao svu iskričavost zahtjevne Lisztove virtuozne zakučastosti njegovih djela. Tako opisan izvedbeni žar nešto je popustio pri djelu Ive Josipovića, da bi se punim intenzitetom vratio u Chopinovu Scherzu. Na kraju je ostinatima tonski sazdana Tokata Sergeja Prokofjeva, s netom izrečenim odlikama mladoga pijanista Marijana Đuzela, činila zaokruženost s pijanistički snažnim i vrlo izražajnim načinom izvedbe.

Treba na kraju reći kako je recitalom Marijan Đuzel pokazao veliki koncertantni potencijal, te bismo ga trebali, u vlastitu interesu, svestrano podržati. Oduševljeni pljesak tijekom koncerta i posebice na kraju recitala, u gotovo punoj dvorani, bili su najbolji pokazatelji ispravnosti našega zanimanja za naraštaj koji dolazi i teži, uzorito usmjeren, najvišim dostignućima.

Zlatko Stahuljak