KONTRASTI SNAGE I OSJEĆAJA

KONTRASTI SNAGE I OSJEĆAJA

Aziza Zadeh ostavila je dojam glazbene slikarice izvorna stila puna kontrasta snage i osjećaja, koja poseže za golemom paletom boja, impresija i utjecaja te emotivnošću duboko ukorijenjenu u podneblje iz kojeg potječe

Prvi susret zagrebačke publike s osobenom umjetnicom koju rado nazivaju Princezom jazza ili Jazzizom, baš kao i diljem svijeta u posljednjih petnaestak godina, protekao je u ozračju otkrivanja posve jedinstvena glazbenog stila. Naime, 38-godišnja azerbajdžanska pjevačica, pijanistica i skladateljica Aziza Mustafa Zadeh, kći Vagafa Mustafe Zadeha, glazbenika poznata po fuziji jazza i mugama (tradicionalni improvizacijski stil Azerbajdžana), umjetnica je koju je teško uspoređivati s bilo kime.

Aziza nam se ove večeri predstavila začudnom fuzijom jazza i mugama, kojoj je dodala i utjecaje ozbiljne glazbe i avangardnih stilova, jednoipolsatnim programom što se, velikim dijelom, temeljio na njezina posljednja dva (od ukupno devet) albuma – Contrasts i Contrasts II. Neobična glazbena receptura s mnogo Liszta, Bacha i Keitha Jarretta te odmjerenih doza Schumanna, Ravela, Tootsa Thielemannsa i Ala Di Meole, na podlozi azerbajdžanske egzotike, pokazala je da je stil Azize Zadeh zaista prepun kontrasta, kako onoga ruku i glasa, tako i skladatelja i izvođača – bajkovitog pripovjedača i džezističkog romantičnog senzibiliteta. Odmah je postalo jasno da je riječ o iznimno darovitoj pijanistici i interpretu bogate mašte i dara za oblikovanje zvuka. Njezine složene džezističke vizije ogledale su se u slikovitu prožimanju akorda i odmjereno ekspresivnih melodičkih linija egzotična prizvuka.

Uvodni instrumental Singing Nature slijedile su dvije vokalne skladbe uz pratnju klavira (Night Life, Stars Dance), što je bio obrazac i za preostali dio nastupa. Povremeni intermeco bili su brojevi poput transponirane arije Papagena iz Mozartove Čarobne frule, očeva klasika Mugam i nove instrumentalne skladbe posvećene rodnom Bakuu, dok je vrhunac pripao skladbi Shamans, u kojoj je Aziza kombinirala improvizaciju na klaviru i tradicionalnu vokalnu izvedbu uz mali bubanj, posebno dojmljivu zahvaljujući efektu koji je multiplicirao njezin glas.

Aziza Zadeh predstavila se kao pijanistica, skladateljica i aranžerka koja vješto stapa sirovu žestinu i blagost te kao izvođač koji te elemente istodobno prenosi i izražajno i profinjeno. Najdojmljiviji trenuci njezina sviranja bili su bogati i duboki politonalni akordi, dok je vokal briljirao u lakim prijelazima s mezzosoprana u najvišu koloraturu. Ako je nenaviklu uhu poneki ulomak i zazvučao u maniri pijanista kakva hotelskog bara koji mućka koktel Debussyja i Evansa, a vokal, u povremenoj ekspresiji očaja, malo zamornim, Aziza je već u sljedećem trenutku sve zasjenila snažnom izražajnošću klavira i glasa (»moje ruke i glas bore se poput bračnih partnera, ljubomornih jedno na drugo«, rekla je sama).

Na kraju, Aziza Zadeh ostavila je dojam glazbene slikarice izvorna stila puna kontrasta snage i osjećaja, koja poseže za golemom paletom boja, impresija i utjecaja te emotivnošću duboko ukorijenjenu u podneblje iz kojeg potječe.

Velimir Cindrić