U zemlji divova

U zemlji divova

Cijelu predstavu odlikuje sjajan ritam, dinamika i izvrstan osjećaj za vrijeme, ključni za uspjeh izvedbe – koja oduševljava visinom svojih ambicija (s pokrićem, na sreću), no koja ipak ima stanovitih nedostataka

Opsežno petoknjižje najznamenitijega francuskog renesansnog književnika i erudita Françoisa Rabelaisa (1494–1553), poznato pod zajedničkim nazivom Gargantua i Pantagruel, svesti u razmjere kazališne predstave koja ne traje ni devedeset minuta, doista je pothvat na koji bi se rijetki odvažili, a još manjem broju njih bi i uspio. Poljski redatelj Andrzej Sadowski jedan je od takvih: duboko poznavanje francuskoga duha, potom ozračja i prilika renesanse, posebice Rabelaisova jedinstvena djela – omogućili su mu sažimanje koje gledatelju pruža ne samo rableovsku hrestomatiju, nego i istinski kazališni užitak. Epizodna, pikarska struktura djela tek mu je ponešto olakšala posao, no ipak valja odati priznanje temeljnoj ideji i kompoziciji predstave koja prikazuje najrazličitija zbivanja (povezana tek glavnim likovima) zadržavajući pritom koherentnost i zlatnu nit-vodilju, dostatnu da se pozornost iole upućena gledatelja nikada ne izgubi.

Na podiju putujuća kazališna družina, kakvih je u kasnom srednjovjekovlju i renesansi bilo mnogo, rekonstruira (kronološkim redom, koji je u samim Rabelaisovim djelima izvrnut) povijest najvažnijih zgoda iz života Pantagruela, »kralja Dipsoda, sina velikoga diva Gargantue«. Pučkoga podrijetla, ta legenda pružila je Rabelaisu prigodu za satirični obračun koliko s moralističkim licemjerjem društva, toliko i s najrazličitijim specijalnim aspektima: akademskom pedanterijom, primjerice, debatom o ženskom pitanju, ili pak s književnom modom pustolovnih romana, s elementima fantazije i pseudofilozofije. U stilu Carmina burana, sve je natopljeno velikom količinom pića, u prvom redu vina; iz Pete knjige preuzet je i motiv obožavanja (na Dalekom otoku, zbog cenzure, kojoj je Rabelais nekoliko puta bio žrtvom) mistične Božanske boce… Jasno, i jezik je slikovit, naturalističan, prikladan za prigode, nerijetko blasfemičan; u svakom slučaju zvučan i sočan.

Sisačko kazalište uspješno se nosilo s tako teškom zadaćom: količina teksta nije uplašila malu, ali složnu glumačku ekipu, koja neprekidno iskazuje autentičnu radost igre – nažalost ne nalazeći uvijek primjeren odjek u nepripremljenu gledateljstvu. Premijerna izvedba, ljetos u Sisku, odigrana je na otvorenom (iako ne posve prikladnu prostoru; zagrebačko gostovanje, u tradicionalnom ambijentu Komedije, još je težim učinilo nužno prelaženje rampe, i uvlačenje gledatelja u hedonističko-satirični koloplet. Naime, nije Rabelais bio izjelica, lakrdijaš i pijanac, kao što su ga ocrnili odmah nakon smrti, temeljeći se na doslovnosti, a zanemarujući alegorijski potencijal Gargantue i Pantagruela; iz njegova djela i danas je moguće iščitati humanističku mudrost i predanost životu u skladu s prirodom, što uključuje toleranciju i čovjekoljublje, i danas, gotovo pet stoljeća potom, načela itekako aktualna.

Rabelaisovim fantastičnim svijetom vode pripovjedači: Goran Malus te (u Zagrebu) Ronald Žlabur (koji je zamijenio Jasmina Novljakovića). Pantagruela je izražajno utjelovio Igor Golub, Gargantuu Damir Borojević, a posebice treba istaknuti prinos Kristine Krepela u ulogama Gargamelle i još nekoliko epizodnih žena, Davora Svedružića kao učena Pantagruelova prijatelja Panurga te Ljubu Zečevića u ulozi kralja Napržice (i tumača još triju manjih uloga). Cijelu predstavu odlikuje sjajan ritam, dinamika i izvrstan osjećaj za vrijeme, ključni za uspjeh izvedbe – koja oduševljava visinom svojih ambicija (s pokrićem, na sreću), koja ipak ima stanovitih nedostataka. U tehničke mogli bismo ubrojiti nedostatno jasan zvuk (interferenciju amplifikacije i živoga scenskog govora), vrlo bitan element kad je u pitanju tekst takve složenosti. Načelan je nedostatak – izostanak prisnije komunikacije s publikom, što valja pripisati kako nepostojanju takva tipa predstava u nas, tako i nedovoljnu ulaganju u temeljno informiranje, koje bi gledateljstvo pripremilo za ulazak u kod izražavanja jedinstvenoga i velikog Rabelaisa.

Boris B Hrovat