Tragom ženske žudnje

Tragom ženske žudnje

Autorice izražavaju svoju sumnjičavost o jeziku kao mediju kojim je moguće približiti se biti postojanja

Autorice koje djeluju u udruzi PULS, Ana-Maria Bogdanović i Katarina Đurđević, prepoznatljive su po angažiranim temama koje izlaze iz njihovih osobnih iskustava kritičkoga dijaloga s društvom. U novoj predstavi Jesam. premijerno izvedenoj u Histrionskom domu 26. studenog 2007, Bogdanovićeva u suradnji s redateljicom i dramaturginjom Anjom Maksić Japunđić otvara problematiku ženskog identiteta, koji je raspršen između potrebe za plesom (ovdje u simboličkoj funkciji dubinskog identiteta) i pritiska ženske svakodnevice. Nadalje, ironičnim nabrajanjem citata o velikim temama poput osamljenosti, bitka ili istine, koji doslovno padaju s neba na izvođačice, autorice izražavaju svoju sumnjičavost o jeziku kao mediju kojim je moguće približiti se biti postojanja. One zato predlažu – pokret.

Ipak, problem je autorskoga pristupa u potrebi da se teme podcrtano jasno prenesu publici. Odnosno, potreba da se gotovo manifestno izrazi autorsko stajalište, priječi da njihova kreacija uzleti prema finijim nijansama razvoja tematike. Slično se događa u samu pokretu. U plesnim dijelovima očigledna je muzikalnost i koreografska spretnost Ane-Marije Bogdanović, no opet, kao da pristup pokretu zahtijeva zadiranje ispod forme, kako bi pronašao zaista individualnu kreativnost.

Za ovu predstavu važno je istaknuti odličnu izvedbu plesačice Stošije Zrinski (ujedno i kostimografkinje predstave), koja je koreografiji dala dovoljno čistoće i preciznosti, te lirizma i suptilnosti u završnoj sceni, u kojoj autorice sele plesačice u svemirska prostranstva, u lebdećem plesu koji postaje sama bit postojanja. Na sceni su i Rosana Horvat te Ana-Maria Bogdanović, koja je ponovno pokazala izražajne glumačke sposobnosti.

Kako Carol Brown u ogledu Mogućnosti za feminističke plesne povijesti kaže: »…ženski su životi obilježeni drugačije od muških, i ta razlika je također i struktura neravnopravnosti.« Dodajem, ženski životi zahtijevaju svoju povijest, svoje pismo, svoju umjetnost, pa Jesam., otvaranjem »malih ženskih razgovora« i propitivanjem ženske žudnje, odgovara tom zahtjevu.

Iva Nerina Sibila