Vijenac 359

Marginekologija

Natječaj za poeziju Na vrh jezika: Ljuba Lozančić, u povodu izlaska pjesničke zbirke Nezasitna kornjača svjetla pali pobjednice Natječaja za 2006.

SLAVLJE NA PUČINI

Ljuba Lozančić (1984, Livno), osnovnu školu završila u Njemačkoj, a od 1999. živi, radi i studira u Zagrebu.Knjigu A što je s ljudima, izdala u nakladi Mlinarec i Plavić.

Natječaj za poeziju

Na vrh jezika: Ljuba Lozančić, u povodu izlaska pjesničke zbirke Nezasitna kornjača svjetla pali pobjednice Natječaja za 2006.

SLAVLJE NA PUČINI


slika


Ljuba Lozančić (1984, Livno), osnovnu školu završila u Njemačkoj, a od 1999. živi, radi i studira u Zagrebu.Knjigu A što je s ljudima, izdala u nakladi Mlinarec i Plavić.


Puževi


U moru od ushićenjaspajaš me s ugodomprešućenog volim te.Samozatajni ljepotanumotan u mrežu za krumpirešeće mokrom šumom,do kolibe u kojojpušimo stare novine.Tri sata već bacamo karte.Puževi su sluzavi od sreće.


Vjenčanje u šumi


Tražila si papigu u šuminisi ništa našlamala vjevericebit ćeš djeverušana vlastitoj ti svadbi,gdje mladoženja će nositimiša u rukavua podbuhle žabeproživljavat ćenoćne moreod ukiseljenog rahat-lokuma.Džoni ti je dobro rekao»neće te on vidjetinikad kao badem ljusku«.Sasvim mala lažs velikim razmjerimakoje neće popravitibjesomučne molitve Gospi.


Drago


Drago živi 100 na satu prelijepom svijetusa prelijepom mačkomu prelijepoj kući,ima pametnu djevojkui djevojčicu koju uči letjeti.Njegove sljepoočnice su snježnei mirišu na staklo, ima profil slikara,usnama zaustavlja avione u letu,pleše valcer u svečanoj odorinogama ne dotičući nebo.Njegov osmijeh je lastašto donosi sreću.Stalno ponavljamoda se nitko neće zaljubiti.Nije da bježimo ali smo sretni držeći medaljuokačenu na zidu,iz naše perspektivesve je svijetlô,nestvarne površine na kojimadodirujemo sepaunovim perjemi snimamo sve na kamereda nikad ne zaboravimoda nikad ne zaustavimorepatice u letuuzbuđene sveznalicepodivljale glave.


Slavlje na pučini


Gdje je moj bejbenema svjećica u torti bez okusanema miševa veselih od rakijenema darova snježnih od prašine.Gdje je moj bejbe kada ga zovemkada mu šapućem o zemljopisnojudaljenosti našega gradapjesmom o ekvatoru…Kozmos se proglasio mrtvimumornim od sreće.Misli da ga boli.Misli da će ga oderatikao pustinjsku životinjusurova masa.On im ne da kožu.On im ne da krzno.Mali rak zalijepio se uz kamen i

čeka plimu.Sinoć je izgubio okladu i vratio se smočenih hlača.U vinu je ponestalo istine Zato su svi prešli na JägerDotaknuti pučinomsvi smo presretni u našoj brodici koja ne toneIako bodemo je iglicama.


Mačići


Besmislene izjave,izdišem dok gaziš po meni,gubim a i dalje igram.Činim se sebi kao neoprezni vozačnema znaka koji bi me zaustavio.Na nekom drugom rubu slavljanetko pušeu dvije svjećicetorta je od voskaali ukusna.U poklonu su želje izmiješane.Izdahnuli mačićiuvukli su mi semeđu bubregepazi stanizaskočit će te.


U zoološkom vrtu


Pusti me mamada vidim gorilupa što ako mi odgrize glavu!Možda se zatotako željno smiješi,čeka baš menei mozak pun srećesretan iz nekihuvijekkemijskih razloga.NeNe kao odgovor.Ne u svakom pogleduO napretku ni riječ.Smiješ se rugobnokao vješalo na vjetru.tihim oceanskimspajanjem s koracimakojima koračamsavinuta na polaglavom lupkajući o cipele,ljetne sandaleod životinjske kožeza koju se pretvaram da jeod mahagonija.Na ovom mjestubilo bi dovoljnoreći jedno obično:Ne.

Vijenac 359

359 - 6. prosinca 2007. | Arhiva

Klikni za povratak