Simpatični promašaj

Simpatični promašaj

Poprilično lagan pripovjedni ton, sporadična otkliznuća u melodramatsko i homoludična točka gledišta čine ga prije buddy-buddy filmom negoli ozbiljnom dramom koja progovara o još ozbiljnijim i veoma osjetljivim pitanjima

Pucanj u srce Davida Attwooda, Mirotvorac Mimi Leder, Dobrodošli u Sarajevo Michaela Winterbottoma ili Iza neprijateljskih linija Johna Moorea samo su neki od najpoznatijih filmskih naslova koji govore o ratu u Bosni i Hercegovini. Pritom posljednji u nizu – Lov u Bosni, nikako nije najbolji među njima. Riječ je o slobodno prerađenoj i dorađenoj adaptaciji članka novinara Scotta Andersona What I Did On My Summer Vacation, objavljena u »Esquireu«, u kojemu autor otkriva kako je osobno, zajedno s kolegama Sebastianom Jungerom i Johnom Falkom, pokušao i gotovo uspio uloviti tražene ratne zločince, iz čega je izvukao zaključak da velesile to iz nekih razloga ne žele učiniti. Celuloidnu verziju događaja krasi cinično-ironičan ton, crni humor, no njegov poprilično lagan pripovjedni ton, sporadična otkliznuća u melodramatsko i homoludična točka gledišta čine ga prije buddy-buddy filmom negoli ozbiljnom dramom koja progovara o još ozbiljnijim i veoma osjetljivim pitanjima. Tako se i finalni atak na svjetske moćnike čini nabacanim, izrecitiranim i nedovoljno razrađenim, odnosno nedostatno prezentiranim. Svemu pridonosi i neuvjerljiva i razvodnjena motivacija aktivnih filmskih likova. Situaciju donekle poboljšava glumačka ekipa – kako zvijezde Richard Gere i karizmatični Terrence Howard, tako i domaće snage – Kristina Krepela (u maloj, ali bitnoj ulozi) te Ljubomir Kerekeš (u onoj ključnoj), odnosno inteligentno izabran mladi Jesse Eisenberg, odnosno smisao redatelja Richarda Sheparda za izbor živopisnih i autentičnih lica običnih ljudi uhvaćenih u gomili ili krupnim planovima te opće kreiranje atmosfere sarajevskoga poraća. Sve u svemu, riječ je o promašaju, ali simpatičnu promašaju koji i nije posve bez vrlina.

Katarina Marić