Refleksivna lirika

Nada Barac-Jelčić, Staklena krletka, Ogranak Matice hrvatske Senj, 2007.

Nada Barac-Jelčić, profesorica književnosti, rođena u Bribiru, šezdesetih se godina prošlog stoljeća svojim književnim radovima javila u časopisima »Riječka revija«, »Krugovi«, »Susreti«. Pjesme i zapise redovito objavljuje u časopisu »Usponi«, izdavača Senjskog književnog ognjišta, udruge koja promiče hrvatski jezik i kulturu i afirmira književno stvaralaštvo u Senju, a i šire. Barac-Jelčić članica je Novljanskoga književnog kruga Čakavskoga sabora, a sva dosad izdana djela objavio joj je Ogranak Matice hrvatske u Senju. To su: zbirka pjesama Kolka (2002); pjesme i lirski zapisi pisani izvornom bribirskom čakavštinom Trag kamika (2003); lirski zapisi i pjesme Kamičići nezaborava (2005); zbirka pjesama Poniranje (2005) te putopisno-ispovjedna proza Putovima samoće (2006). Najnovija, posljednja zbirka Staklena krletka sadrži deset poglavlja (Drhtaji, Molitva, Deset (ne)zapovijedi za dvoje, Na obali, Staklena krletka, Bezrječnost, U ognjici, Obasjani trenutci, Plamičci, Modrina druge obale) na devedesetak stranica, a na kojima autorica predstavlja svoje kratke, nenaslovljene pjesme, katkad u svega tri stiha (»Pučina duše. / Korabljica od sunca / i modrine«). Riječ je o osebujnoj pjesnikinji refleksivno-lirske, intimističke poezije koja svakako zaslužuje čitateljsku pozornost. Na naslovnici je Crnčićeva slika, a njezina smirenost pogođeno nagovještava misaonu introspektivnost poezije Nade Barac-Jelčić.

Katarina Marić