Prijevodi, prijevodi, etc.

»15 dana«. Ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu, ur. Tomislav Brlek i Bruno Kragić, br. 3–4. god. 2007, CEKAO Zagreb

Broj 3–4 za tekuću godinu odlikuje prijevodna erudicija i esejizam. Odmah valja napomenuti kako je broj vizualno prihvatljiviji od nekih prijašnjih čiji je likovni sadržaj (što zbog sadržaja samog, što zbog načina njegove reprodukcije) graničio s katastrofom. Čitavim dvobrojem, u različitim prilozima, ponovno dominira nekoliko tematskih odrednica. Kad je jedna od njih film, posve je opravdano započeti uspomenom na Antu Peterlića njegova kolege Pavla Pavličića. Slijedi debitantno pripovijedanje Vlaha Bogišića u fragmentu Tuberkuloza kože iz romana Nekrolog za M. Prvi od prijevoda koji su u broju dobili najviše prostora VI. je pjevanje Oslobođenog Jeruzalema Torquata Tassa koje je prepjevao i priredio Mirko Tomasović prema milanskome izdanju iz 2006. U njemu se izdiže lik Herminije, romantične junakinje koja je spremna odreći se i vjere i nacije zbog ljubavi. Leonardo Kovačević i Marko Gregorić potpisuju prijevode nekoliko tekstualnih ulomaka koji nadopunjuju skicu lika i djela Mauricea Blanchota o stogodišnjici njegova rođenja. Riječ je o ulomku iz knjige Prijateljstvo (1971), a odnosi se na židovsku mistiku, o priči s autobiografskim aluzijama Ludilo dana i ulomcima iz možda najvažnije Blanchotove knjige naslova koji je prevodljiv na više načina – Le pas au-dela (obje iz 1973). Između dviju kratkih proza, one Damira Radića (Ljeto praznine) i Filipa Hameršaka (Doručak kraj Thule) nalazi se još jedan prijevod – ogled Poziv na putovanje koji potpisuje André Habib preuzet iz (tu informaciju prevoditelj-urednik ne donosi) prošlogodišnjega broja kanadskoga web-časopisa »Hors champ«. Tekst je posvećen izložbi Putovanje utopijom, JLG, 1946–2006, u potrazi za izgubljenim vremenom Centra Georges Pompidou održanoj (i taj podatak čitatelj mora sam istražiti) od travnja do kolovoza 2006. Retrospektiva Jean-Luca Godarda, koji »ne zna raditi doli u stanovitoj formi kaosa, prisilnog ili traženog«, koja je govorila o njegovoj »proizvodnji neuspjeha«, o tradicionalnom muzeju i umjetnosti, filmu, televiziji, te spektakularizaciji rata i pornografije, većina je kritičara ocijenila prilično nemilosrdno. No, Habibov esej svakako je još jedna svijetla točka petnaestodnevnoga dvobroja. Na koncu Zapisi Jadranke Sever s motivima poput kolodvor-aparat-putovanje-grad-automat-mašina nadopunjuju njezine radove kojima je broj ilustriran. Otkad na pramcu polustoljetnjaka brodi dvojac Brlek–Kragić, čuju se glasi da časopis tek katkad ponetko zalista, iako bi on trebao, kako mu stoji u programu, biti namijenjen široj čitateljskoj publici. Ustrajavanje na elitizmu i suzdržano-intelektualističkoj razini ipak ga čine dostupnim tek uskom krugu čitatelja. A kad se već u dugim razdobljima pripreme novoga broja njeguje ekskluziva: bilo bi preporučljivo pročešljati sadržaj i osloboditi se posve banalnih propusta – tipfelera.

Libuše Jirsak