Posveta papiru

Posveta papiru

Radovi Izabele Šimunović pozivaju nas da zavirimo u svijet magičnih rituala, u kojih znak poprima puno značenje ovisno o recipijentu

Izložbom u Galeriji Capitolium autorica Izabela Šimunović predstavlja ciklus papiroreza pod naslovom Summetria. Riječ je o djelima jedinstvena umjetničkog izraza u cijelosti izvedenih od papira obrađena na način kako se to tradicionalno činilo još u doba stare kineske dinastije Han. Izričaj pri kojem se simetrija ostvaruje pomnim i preciznim izrezivanjem vrsta je umjetnosti koja je nekada bila karakteristična za blagdanske festivale u središnjoj Kini, a poslije se proširila i na ostale regije. Oblikovanje papira postalo je nadahnućem mnogim suvremenim umjetnicima Istoka i Zapada, koji su upravo u tome krhkome i podatnom materijalu tražili način utjelovljenja antičkog ideala simetrije. Postići simetriju značilo je – kako doznajemo iz predgovora Anite Zlomislić – dosegnuti savršenu ravnotežu, ljepotu i sklad proporcija, što postaje ciljem i Izabeli Šimunović pri izradi visoko estetiziranih oblika u kojima autorica nastoji spojiti crtačko-grafički senzibilitet te nadrealističke simbole bitno drukčije od početnog im izvora – tradicionalnih oblika starih papiroreza. Monokromnu bjelinu medija oživljavaju arhetipski oblici nadahnuti prirodom te ukomponirani motivima posve osobnoga karaktera, među koje se ubrajaju različiti portreti i autoportreti, kao i simbolima vezanim uz suvremenu pop-kulturu. Neizbježan je dojam materijalizacije unutrašnjeg života umjetnice u obliku ogoljelih oblika karakterističnih i za njezine starije radove. Ovaj put igra svjetla i sjene umjesto grafičkim ispunama postiže se prazninama između formi tvoreći vibrantnu površinu gdje nijedan oblik ne ostaje statičnim. Problematizirajući dvodimenzionalnost plohe izrezani i neizrezani oblici međusobno se nadopunjavaju čineći nedjeljivu cjelinu. Dualitet postignut u obliku chiaroscura u radovima Izabele Šimunović očituje se također i u ujedinjenju suprotnosti u potrazi za ravnotežom što karakterizira svaki od izloženih uradaka. Simboli muškog i ženskog, osobnog i kolektivnog te arhetipske prošlosti i suvremenosti tvore skladnu mrežu, u kojoj autorica uspješno ostvaruje samozadanu simetriju složenih formi. U okviru pokrenute središnje kompozicije dinamika razvedenih odnosa rezultira savršenošću cjeline, a ujednačavanje vrijednosti lijevoga i desnoga, apstrakcije i figuracije, bjeline papira i tamne sjene na podlozi, pozitiva i negativa, tjelesnosti i plošnosti te svjesnoga i nesvjesnoga odaje autoricu s posve jasnom i zaokruženom poetskom vizijom. Izabelini radovi pozivaju nas da zavirimo u svijet magičnih rituala iskazanih s pomoću jasnih grafičkih sadržaja, u kojih znak poprima puno značenje ovisno o recipijentu. Izabela Šimunović publici će ponuditi otkrivanje svog unutarnjeg i umjetničkog Ja, obraćajući joj se jezikom znakova, spremno očekujući dijalog između holograma i promatrača.U starim vremenima papir je bio skupocjen i rijedak materijal, čiju su proizvodnu tajnu kineski majstori brižljivo čuvali i prenosili s koljena na koljeno. Danas, kada se situacija drastično promijenila, izložbu Izabele Šimunović možemo čitati i kao svojevrsnu posvetu podlozi za pisanje koja je uvelike djelovala na razvoj cjelokupne civilizacije.

Loreta Gudelj