Od ojkanja do električne gitare

Od ojkanja do električne gitare

Po završetku trodnevnoga panoramskog prikaza hrvatske glazbe u 20. stoljeću teško je izvesti jednoznačan zaključak o hrvatskoj glazbi 20. stoljeća. Pronaći nešto što vrijedi za sve glazbe koje su djelovale u jednom desetljeću nemoguće je, a tim je više nemoguće pronaći zajedničku odrednicu glazbe za cijelo stoljeće. To je još teže uzmemo li u obzir što se sve u tom stoljeću događalo na području Hrvatske i koliko je vanjskih čimbenika djelovalo na glazbu. Možemo tek zaključiti da je glazba u 20. stoljeću doživjela mnoge, čak i krupne, promjene, ali i dalje ostaje hrvatska glazba

Skupu Hrvatska glazba u 20. stoljeću prisustvovali su brojni pripadnici glazbene struke, od muzikologa i etnologa do profesionalnih glazbenika. Važno je ovom prigodom istaknuti da je spomenuti skup samo dio ciklusa o bitnim segmentima hrvatskoga društva u 20. stoljeću. Dosad su, naime, također u organizaciji Matice hrvatske, već održani skupovi s temama: Hrvatska politika u 20. stoljeću, Hrvatski jezik u 20. stoljeću, Filozofija 20. stoljeća, Arheologija 20. stoljeća, Arhitektura u Hrvatskoj u 20. stoljeću te je ovo već šesti skup predavanja. Za svaki od skupova predviđeno je i objavljivanje zbornika radova, čime bi znanstvene spoznaje predstavljene na skupovima bile dostupne široj javnosti i dugo vremena nakon što skup završi.

U ime Matice hrvatske skup je otvorio akademik Ante Stamać, najavljujući i idući skup predavanja o 20. stoljeću s temom Hrvatska književnost u 20. stoljeću. U svom je govoru akademik Stamać istaknuo i značenje medija za glazbu, pritom objasnivši da pod medij misli na glazbala, dvorane i načine obavješćivanja publike. Taj dio, koji običan slušatelj uzima zdravo za gotovo, u 20. je stoljeću zbog razvoja tehnologije doživio najveće promjene. One su s novim medijima donijele i nove stilove u glazbi, koji su i u svijesti vezani uz medij, bilo onaj na kojem se glazba izvodi, bilo medij na kojem se čuva, odnosno reproducira.Prvog dana skupa akademik Nikša Gligo u svom je izlaganju s temom Suvremena hrvatska glazba – pokušaj estetičkoga određenja posebnu pozornost posvetio glazbenom bijenalu, koji se održava od 1961, kao početku suvremene hrvatske glazbe. Tu se osvrnuo na pitanje tradicionalnog i modernog, predstavivši ih kao osnovu i nadogradnju koja bez osnove na kojoj je nastala ne bi mogla postojati. Prikazujući stanje u suvremenoj hrvatskoj glazbenoj umjetnosti, citirao je diplomsku radnju Valentine Badanjak: »Danas je, čini se, najveći problem neograničena mogućnost izbora – ni iskakanje iz konvencija nije moguće, jer one ne postoje. Mi smo u jednom zrakopraznom prostoru i teško je pronaći pravila, jer se može krenuti odsvuda i u svim smjerovima.«Ivan Čalović održao je predavanje Hrvatski skladatelji u dijaspori kao historiografski problem: korpus hrvatskih skladatelja u bosanskohercegovačkoj glazbenoj kulturi 20. stoljeća. Jasno, jedno od temeljnih pitanja i problema, trenutno i politički aktualno, bilo je što je dijaspora. Naime, u državnim zajednicama kroz koje su Hrvatska i Bosna i Hercegovina tijekom povijesti zajedno prošle bilo je uobičajeno kretanje i ljudi i ideja, stoga se postavlja pitanje koliko neko djelo pripada kojoj kulturi. Ivan Ćurković imao je temu Sučeljavanje hrvatskog opernog stvaralaštva s ideologijom nacionalnog smjera, koju je predstavio na Hatzovoj operi Adel i Mara kao jednom od primjera primjene folklora unutar opere.Ivana Tomić - Ferić obradila je temu Glazbeni život Splita u 20. stoljeću u svjetlu institucionalno organizirane djelatnosti, gdje je jasno prikazala promjene koje je proživljavala splitska glazba sa smjenjivanjem političkih režima koji su vladali gradom te mijenjanjem ideologija koje su određena glazbena društva zastupala.Dada Ruža regionalne je teme prebacila na sjeverozapad predavanjem Kontinuitet glazbenog života Varaždina kroz mijene glazbenih institucija 20. stoljeća, u kojem je obradila glazbena društva koja su djelovala u Varaždinu, ali su političkim utjecajem ugašena, te je navela probleme na koje je naišla kad je pokušavala pronaći njihovu dokumentaciju.Drugi dan skupa bio je više usmjeren prema tradicijskoj glazbi hrvatskoga sela i grada. Prvo, na neki način i uvodno, predavanje u ovu skupinu tema koje međusobno naizgled gotovo da nemaju ništa zajedničko održala je Grozdana Marošević. U izlaganju pod naslovom Tradicijska glazba u Hrvatskoj – diskursi i prakse objasnila je što zapravo znači pojam tradicijske glazbe.Sljedeće je predavanje održala Miroslava Hadžihusejnović-Valašek s temom Slavonska starogradska pjesma, gdje je posebno obrađena razlika između gradske i seoske tradicijske pjesme.Predavanje Od ojkanja do gange – procesi u tradicijskom glazbovanju dalmatinskog zaleđa 20. stoljeća, koje je održao Joško Ćaleta, bilo je za publiku pravo iznenađenje. Multimedijalni pristup, za koji se predavač odlučio, u početku je zbunio slušatelje, ali se poslije pokazao kao pun pogodak. Naime, istodobno s predavanjem, u pozadini se čula ganga s glazbenog medija, dok su se na platnu izmjenjivale fotografije snimljene u jednom objektu seoskog turizma, koji je izvorno bio glavna kuća proširene obiteljske zajednice, uobičajene na tom području. Dok su navedene fotografije prikazivale druženje uz pjesmu gdje je nekoliko skupina pjevača pjevalo potpuno neovisno jedan o drugom, predavač je govorio o stilskim obilježjima te teritorijalnoj raširenosti i premještanju gange koja je, prema njegovu istraživanju, nekoć bila mnogo raširenija nego danas. Za razliku od predavača koji su govorili o svojoj temi kao o nečemu što je bilo, Ćaleta je o gangi govorio kao o nečemu što trenutno jest i što ima svijetlu budućnost. Ovo je predavanje pokazalo da uz dobru prezentaciju, kao dio turističke ponude, nešto što je kod publike povezivano s nečim odbojnim počinje poprimati značajke nečeg egzotičnog i privlačnog.Nakon Dalmacije uslijedio je kraći blok tema s istarskoga područja. Da slavna istarska ljestvica nije ni približno riješen, a kamoli potpuno jasan pojam, pokazala je Ruža Bonifačić u izlaganju vrlo jasna naslova Takozvana istarska ljestvica: dugotrajni izazov hrvatskoj etnomuzikologiji. Druga tema koja je pokazala barem dio kulturne različitosti na tom relativno malom području, bilo je predavanje koje je održao Dario Marušić, a nosi jednostavan, jasan, a opet sveobuhvatan naslov Istarski glazbeni mikrokozmos.

Naila Ceribašić imala je izlaganje s temom Festivalizacija tradicijske glazbe, u kojem je predstavila prednosti i nedostatke festivala kao pojave u kulturi, s osvrtom na udio festivala u ponovnom oživljavanju zapravo nestalih običaja koji su se ponovno počeli izvoditi za potrebe festivala te u toj, jasno, prilagođenoj formi nastavili postojati.Nikola Buble u svom je izlaganju s temom Dalmatinsko klapsko pjevanje govorio o klapskom pjevanju u Dalmaciji, pokazavši nezadovoljstvo činjenicom da se klapsko pjevanje počelo mijenjati pod utjecajem vremena. Ono što je posebno istaknuo kao izrazit odmak od tradicije jest pojava ženskoga klapskog pjevanja.Vedrana Milin-Ćurin obradila je Žensko klapsko pjevanje i u izlaganju je pokazala da su ženske klape ili žene kao članice klapa sudjelovale na više od polovice festivalskih sezona, a da prisutnost žena u klapskom pjevanju nalazimo i u ranijim tekstovima pjesama koje su izvodili muškarci, što nama danas djeluje pomalo smiješno, no govori mnogo o duhu vremena kada je ta skladba izvedena na takav način. Richard March u izlaganju pod naslovom Tamburaštvo u 20. stoljeću: glazba i simbolika dao je mnogo više podataka o Hrvatima u Sjedinjenim Državama nego o razvoju i oblicima tamburice kao instrumenta, no zato je jasno pokazao kulturno značenje koje to glazbalo ima u ljudi u inozemstvu te njegovo značenje među iseljenicima.Jakša Primorac u temi Pučko crkveno pjevanje u 20. stoljeću objasnio je promjene koje je crkveno pjevanje doživjelo u 20. stoljeću, od utjecaja popularnih melodija, preko velikih promjena koje je donio Drugi vatikanski koncil, utjecaja regionalnih osobitosti, pa sve do utjecaja sama župnika i redovnica koji određuju što će biti izvođeno i na koji način. Primorac je jako dobro prezentirao temu, posebno ako uzmemo u obzir da crkvena glazba nije gotovo pola stoljeća proučavana u okviru službene muzikologije. Izlaganje je pokazalo da je crkvena glazba imala svoj život i da se na njoj sustavno radilo unatoč nezainteresiranosti (ili negativnoj zainteresiranosti) državnih vlasti.Kristina Lučić održala je izlaganje pod naslovom Hrvatska popularna glazba u prvoj polovici 20. stoljeća. Zanimljivo je bilo čuti glazbene primjere skladbi koje imaju i godinu nastanka i autora, ali su toliko raširene da ih mnogi ljudi koji nisu iz glazbenih krugova smatraju narodnima. Osim njih zanimljivi su bili primjeri stranih skladbi koje su prevedene i u prijevodu se potpuno udomaćile.Posljednjega dana održavanja skupa na red su došle i glazbe koje su trenutno aktualne i koje sada imaju jak utjecaj na kulturu (i nekulturu) u Hrvatskoj. Ako se prisjetimo značenja medija u glazbi, na što je skrenuo pozornost Ante Stamać, shvatit ćemo bez problema važnost predavanja Ladislava Račića s temom Električna gitara u Hrvatskoj, u kojem je autor donio i povijest električne gitare u svjetskim okvirima, objasnivši kako je uopće nastala električna gitara te njezin razvojni put.Jana Bosanac izlagala je o pojavi stranih elemenata, najvećim dijelom američkoga hip-hopa u hrvatskoj kulturi, pritom se posebno osvrnuvši na specifično regionalne utjecaje na taj izvorno strani stil, u svom predavanju pod naslovom Lokalni popularnoglazbeni izričaji potkraj 20. stoljeća.Mojca Piškor prihvatila se teme koja je uvijek i svuda aktualna, Loše glazbe. U svom izlaganju nastojala je opisati svojstva loše glazbe, kao opreku prema dobroj glazbi. Tema je s povijesnoga, filozofskog i sociološkog aspekta razmatranja prije ili poslije u hrvatskim uvjetima morala doći do bolne spoznaje moderne hrvatske svakodnevice, a to je turbofolk, koji sve do Domovinskoga rata nije imao jači utjecaj ni brojnu publiku, da bi, nakon odvajanja Hrvatske od zemalja u kojima je turbofolk bio raširen, upravo u Hrvatskoj postao popularniji nego ikad te, unatoč želji da taj trend nestane, još sveprisutan. Nada Bezić izložila je još jednu temu čiji nas rezime ne može učiniti ponosnima. Naime, nakon što je završilo izlaganje pod naslovom Što je 20. stoljeće donijelo Zagrebu – grad kao glazbeni organizam, ostaje nimalo ugodan dojam da u sto godina, s obzirom na golemo povećanje broja stanovnika, površine i političkog statusa, glazbeni aspekt života grada gotovo da i nije napredovao, a u segmentu obrta i usluga vezanih uz glazbu čak je i propadao. No, za procjenu stanja trebalo bi ipak pogledati koliko je to svjetski trend te kakvo je stanje u metropolama koje nisu doživjele toliko drastične lomove kao Zagreb.

Tatjana Čunko u izlaganju pod naslovom Hrvatska umjetnička glazba 20. stoljeća i hrvatski radio nakon 1946. obradila je primjer loma i promjena koje je Zagreb, odnosno Hrvatska, doživjela i preživjela, a to je razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada se, osim države, potpuno promijenila i kultura te propagandni stil i ciljevi. Posebno je bilo zanimljivo slušati o natječajima koje je raspisivao radio za potrebe svojih emisija te kako su se i same emisije mijenjale s političkim promjenama. Lovorka Ruck u izlaganju je iznijela neke probleme s kojima se suočila prigodom potrage za djelima hrvatskih skladatelja. Iza jednostavna naslova U potrazi za hrvatskim skladateljskim ostavštinama 20. stoljeća skriva se žalosna sudbina koju su doživjela neka glazbena djela koja su, bilo putem nasljedstva, bilo pukom nesrećom, došla u nestručne ruke osoba koje nisu bile svjesne njihove vrijednosti i značenja. No, iako su neka djela stradala, predavanje ipak pokazuje da su se mnoge stvari promijenile nabolje.Marina Stanić-Palašti održala je predavanje pod naslovom Odabrani zagrebački nakladnici prije 1945. Kao posebnu zanimljivost istaknula je reklame kojima su nakladnici pokušavali privući kupce, a iz kojih je vidljiva i jaka konkurencija stranim nakladnicima, koji su imali više cijene.Mirjana Pintar pokazala je nekoliko primjera na koje je naišla prigodom rada na Hrvatskom bibliografskom leksikonu te je, nakon izlaganja, objasnila principe rada na Leksikonu i pozvala sudionike skupa da sudjeluju u izradi Leksikona. U izlaganju pod naslovom Skrivene osobe hrvatske glazbe 20. stoljeća, osim o leksikonu, govorila je o razlozima zbog kojih su neke osobe ostale skrivene te kako su ponovno otkrivane.Andrija Tomašek održao je posljednje predavanje na skupu pod naslovom Glazbeni amaterizam – čimbenik glazbene kulture Hrvatske u 20. stoljeću. U tom je izlaganju prvo objasnio podrijetlo termina koji se rabe u izlaganju. Glazbeni amaterizam podijelio je na ruralni i urbani, od kojih su oba imali svoje osobitosti i vrijeme. Naglasio je i usku povezanost amatera i profesionalaca u glazbenoj umjetnosti, koja je urodila i nekim glazbenim društvima mješovita karaktera.Po završetku trodnevnoga panoramskog prikaza hrvatske glazbe u 20. stoljeću teško je, jasno, izvesti jednoznačan zaključak o hrvatskoj glazbi 20. stoljeća. Pronaći nešto što vrijedi za sve glazbe koje su djelovale u jednom desetljeću nemoguće je, a tim je više nemoguće pronaći zajedničku odrednicu glazbe za cijelo stoljeće. To je još teže uzmemo li u obzir što se sve u tom stoljeću događalo na području Hrvatske i koliko je tih vanjskih čimbenika djelovalo na glazbu. Neki procesi nisu onakvi kakve bismo željeli, ali opet, neke su pojave pozitivne i ostavljaju dojam velika uspjeha koji tek počinje, a njegov se vrhunac još ne nazire. Možemo, dakle, tek zaključiti da je glazba u 20. stoljeću doživjela mnoge, čak i krupne, promjene, ali i dalje ostaje hrvatska glazba.

Mario Tupek