Na muci se poznaju junaci

Na muci se poznaju junaci

Zagrebački kvartet odlučio je ovu sezonu posvetiti djelima svjetskih majstora za svoj sastav, dakle temeljnom repertoaru, koji je kamen kušnje za ansambl i provjera njegove kakvoće. Jer, na muci se poznaju junaci. Na drugom koncertu u sezoni (HGZ, 27. studenoga) violinisti Goran Končar i Davor Philips, violist Hrvoje Philips i violončelist Martin Jordan izveli su dva vrlo zahtjevna opusa – Gudački kvartet br. 12 u Es-duru, op. 127 Ludwiga van Beethovena i Gudački kvartet br .6 Bele Bartoka. Sučelili su tako dvojicu najvažnijih skladatelja tog najvažnijeg komornog oblika nakon 18. stoljeća.

Posljednji iz Bartokova ciklusa od šest gudačkih kvarteta nastao je 1939. pod snažnim dojmom majčine smrti i u cijelosti je ogrnut dubokom sjetom. Svaki stavak počinje tužnom temom (Mesto), a u ozračju težine i beznađa djelo i završava. Izvedba tog intimnog djela Bele Bartoka protekla je vrlo korektno i dojmljivo, s naglaskom na ugođaju.

Dvanaesti gudački kvartet Ludwiga van Beethovena iz posljednje skupine od šest osebujnih opusa kojima završava impozantni niz od sedamnaest gudačkih kvarteta lirsko je filozofska poema u kojoj misao oblikuje formu, napuštajući tradiciju. Zanimljivo je da praizvedba tog djela 1825. nije uspjela, iako je autor prisilio glazbenike da potpišu ugovor kojim su se obvezali da će djelo izvesti najbolje što mogu. Pa ako je i Zagrebački kvartet svirao najbolje što može, onda se ni ova izvedba ne bi mogla proglasiti uspjelom.

Jer, unatoč preglednoj strukturi i dojmljivijim ulomcima poput Scherzanda vivace, Adagio je protekao odsutno, a završni Allegro nedovoljno poletno i energično. Uz to prva violina nije bila dovoljno izražajna, a povremeno i upitne intonacije i izvedbene čistoće. Stoga je dobro i zdravo za ansambl vratiti se najzahtjevnijoj literaturi i pokušati dosegnuti višu tehničku i interpretativnu razinu.

Godišnja doba Zagrebačkih solista

Vrlo zanimljiv program privukao je brojnu publiku na koncert Zagrebačkih solista 28. studenog u Hrvatski glazbeni zavod. Prije svega zanimalo nas je kako će se kao solist predstaviti od ove godine stalan umjetnički direktor i koncertni majstor Zagrebačkih solista violinist Borivoj Martinić-Jerčić, povratnik iz Sjedinjenih Država, koji je postao i profesor violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njegova suradnja sa Zagrebačkim solistima u posljednjih pet godina donijela je pozitivne pomake u kakvoći ansambla, a na ovom koncertu bio je solist u popularnom ciklusu Četiri godišnja doba talijanskoga baroknog skladatelja Antonija Vivaldija.

U drugom dijelu večeri čuli smo još jednu cikličku skladbu s temom Godišnjih doba, ali posve drukčijega stila, nastalu u prošlom stoljeću iz pera argentinskog skladatelja Astora Piazzole. Solisti su bili mladi vrsni umjetnici –gitarist Robert Belinić i bandoneonist Miran Vaupotić. Izvrsne izvedbe i jednog i drugog djela nagrađene su dugotrajnim pljeskom zadovoljne publike.

Borivoj Martinić-Jerčić nastupio je autoritativno i virtuozno, energičnim i sočnim tonom na violini Carla Giuseppea Testore iz 1714. Nametnuo je žustra tempa s dojmljivim akcentima i osebujnim efektima oponašanja zvukova iz prirode (Zima!), uz vrlo lijepa adagia. Osobito su dojmljivi bili koncerti Ljeto i Jesen. Ansambl je poprimio bogatiji zvuk tutti osvježen novim mladim violinistima i vrlo dobrim, također mladim, gostom za čembalom Davorom Ljubićem.

Proslavljeni gitarist Robert Belinić i daroviti harmonikaš Miran Vaupotić, koji se u posljednje vrijeme posvetio bandoneonu, njemačkoj inačici harmonike, simbolu argentinskoga tanga i omiljenu glazbalu Astora Piazzole, bili su sjajni solisti u Piazzolinim Godišnjim dobima. Pridružio im se i vrsni kontrabasist Zagrebačkih solista Mario Ivelja u istaknutoj basovskoj dionici uz pouzdanu i stilski jasno određenu pratnju ansambla. U prvom stavku Zime ponovno se velikim solom oglasila prva violina Martinića-Jerčića, umjetničkog direktora koji očito Zagrebačke soliste vodi u dobru smjeru i mogao bi im vratiti staru slavu.

Jubilej Ćirilo-Metodova kora

Ćirilo-Metodov kor, osnovan 1931. u Zagrebu, priredio je 29. studenog u dobro posjećenoj crkvi Sv. Katarine svečani koncert u povodu 75. obljetnice. Trinaestoga prosinca bit će u dvorani Grkokatoličkog sjemeništa otvorena prigodna izložba, koja će podsjetiti na djelovanje Kora. Procvat je doživio ubrzo nakon što su ga osnovali pitomci Grkokatoličkog sjemeništa pod vodstvom slavnoga zborovođe i pedagoga Borisa Komarevskog i njegova drugog dirigenta i darovitog skladatelja Mirka Kolarića. Njihovom i duhovnikovom nasilnom smrću po završetku Drugoga svjetskog rata prekinut je i rad Kora, iako se u Muškom zboru Sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu i dalje pjevalo.

Obnovljeni Kor danas djeluje kao glazbena udruga koja njeguje pjevanje na liturgijama i na drugim bogoslužjima bizantsko-slavenskog obreda, uz promicanje crkvenoga pjevanja na staroslavenskom jeziku u duhu ćirilometodske ideje. Na svečanom koncertu uz prigodne riječi nastupila su dva nevelika amaterska zbora – Muški zbor pod ravnanjem Gorana Ante Blažekovića i Mješoviti zbor pod ravnanjem Darjane Blaće. Na programu su bili jednostavni ukrajinski i žumberački pučki napjevi, tradicionalne božićne pjesme te ambicioznije duhovne skladbe Dubenskog, Rahmanjinova, Česnokova, Bortnjanskog, Zajca, Odaka, Dugana i Kolarića.