Vijenac 359

Likovne umjetnosti

Projekt Linienstrasse 113, Berlin, 17. studenoga 2007 – 5. ožujka 2008.

Jake snage hrvatske likovnosti

Umjetnici koji će se predstaviti ni tematski ni izražajno nemaju poveznu liniju, a to je zapravo još jedan cilj projekta: pokazati da je hrvatska svijest otvorena pluralizmu izričaja, umjetničkim mikronarativama

Projekt Linienstrasse 113, Berlin, 17. studenoga 2007 – 5. ožujka 2008.

Jake snage hrvatske likovnosti

slika

Umjetnici koji će se predstaviti ni tematski ni izražajno nemaju poveznu liniju, a to je zapravo još jedan cilj projekta: pokazati da je hrvatska svijest otvorena pluralizmu izričaja, umjetničkim mikronarativama

U Berlinu je nedavno započet projekt Linienstrasse 113, unutar kojega će se najnovijim radovima predstaviti petero hrvatskih umjetnika mlađe generacije. U razdoblju od pet mjeseci održat će se na istoimenoj adresi u središtu Berlina četiri izložbe. Prva izložba već je otvorena (17. studenoga – 7. prosinca 2007), a predstavlja radove Ivane Franke i Silvija Vujičića. Uslijedit će samostalne izložbe Marka Tadića (15. prosinca 2007 – 9. siječnja 2008), Kristine Lenard (12. siječnja – 6. veljače 2008) i Ivana Fijolića (9. veljače – 5. ožujka 2008). Izložbe priređuje Zbirka suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade. Prva, zajednička izložba Ivane Franke i Silvija Vujičića osmišljena je upravo za izložbeni prostor. Samim ulaskom u galeriju otvara se prostor s radom Silvija Vujičića. U kontinuitetu Vujičićeve fiksacije rastom, preobrazbom i nestajanjem materije, djelo je logičan korak naprijed. Dok se u prijašnjim radovima Vujičić bavio problematikom širenja programskih virusa te njihovim utjecajem na proizvodnju tkanine (Vujičić je osim na Akademiji likovnih umjetnosti studirao i modni dizajn), ovim radom zanimanje usmjeruje na neprestani rast kristalne komore, koja poput živa organizma diše i raste sa svakim novim trenutkom. Instalacija se naime sastoji od željezne rešetkaste prizme na čijim se ćelijama tjednima sakupljala sol. Umjetnik je eksperiment ovjekovječio fiksirajući ga privremeno uz mrežu, no tu istraživanje ne prestaje. Krhki kristali soli šire se dalje, nagrizajući željezo i razarajući čvrstoću njegove materije. Nezaustavljivost je toga procesa ono što očarava Vujičića, kao i iluzija prostora unutar same prizme koji u svakom trenutku može nestati ako nastupi dekristalizacija okvira koji ga štiti. Zatim slijedi empty room – napuštena prostorija čija je praznina dodatno potencirana intervencijom umjetnika. Prozor koji je zamagljen bijelom folijom propušta mliječno svjetlo, a ulaznom otvoru pridodana su vrata. Zanimljivo je da vrata ne odgovaraju postojećem okviru te da su fiksirana, ostavljena poluotvorena pod kutem od 30 stupnjeva, mameći posjetitelje da se provlače u prostor koji će donijeti novo iznenađenje – prazninu. Nakon praznine, predaha, stanke osvojen je novi prostor – uski hodnik u kojemu se nalazi zajednička lumino-instalacija dvaju umjetnika. Trokutasti oblik svjetlosti mračni hodnik pretvara iz jednoga trivijalnog tranzitnog prostora u izložbeni prostor. Začudni svjetlosni efekt postignut je tako da je kut prekriven sićušnim staklenim perlama što stvaraju refleksiju svjetlosti. Nizom strmih stuba pristupa se radu Ivane Franke, smještenu u također mračnu podrumu, čime se pridonosi dojmu neizvjesnosti. Karakteristično za Ivanin rad, i ovdje je riječ o svjetlosno-prostornoj instalaciji minuciozne izvedbe, koja djelovanjem u potpunosti zauzima prostor. Neuhvatljivost i nepostojanost objekta postižu se uporabom materijala (flaks) i posebno osmišljenim osvjetljenjem. Za razliku od prijašnjih radova, u kojima prevladavaju forme poliedra, Ivana ovdje otkriva savršen oblik, krug, te pojednostavnjivanjem prijašnjih formi naglašava sklad minimalnoga, toliko bitan za njezin opus. Izložba Marka Tadića koja će uslijediti polovicom prosinca predstavit će umjetnika posve drukčijega senzibiliteta. Njegovi radovi pokazuju interes za svakodnevicu, sklonost kiču te, u duhu popartističke naravi i postmodernog pluralizma, brišu granice između žanrova, spajajući naizgled nespojivo: fotografiju, strip, kolaž, suvenire, objekte. Najava svakako obećaje, kao i raznolikost autora uključenih u projekt. Izborom upravo tih umjetnika Zbirka Filip Trade predstavlja suvremenu hrvatsku umjetnost u nešto drukčijem svjetlu od uobičajenih prezentacija u inozemstvu. Umjetnici koji će se predstaviti ni tematski ni izražajno nemaju poveznu liniju, a to je zapravo još jedan cilj projekta: pokazati da je hrvatska svijest otvorena pluralizmu izričaja, umjetničkim mikronarativama. Berlinska scena uvijek je bila otvorena eksperimentu, pa će projekt Linienstrasse 113 zasigurno naći put prema publici i kritici. Više informacija na: www.linienstrasse113.com

Silvija Limani

Vijenac 359

359 - 6. prosinca 2007. | Arhiva

Klikni za povratak