IZLAZAK IZ SJENE POVIJESTI

IZLAZAK IZ SJENE POVIJESTI

Najmarkantnija stranica umjetnosti Branke Frangeš Hegedušić crtački je opus, napominje Marina Baričević: onaj kojim je sudjelovala u programu i izložbama Zemlje (pod pseudonimom Branka Krstijanović), kao i onaj u službi ilustracije i opreme literarnih djela

Svojim recentnim istraživačkim pothvatom povjesničarka umjetnosti Marina Baričević rasvijetlila je biografiju jedne uistinu zaslužne osobe za hrvatsku likovnu umjetnost i kulturu prošloga stoljeća – Branku Frangeš Hegedušić (1906–1985). Njezinu je monografiju ove godine objavila Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Autorica je to koja je djelovala u širokom, kao što Baričević ustvrđuje, interdisciplinarnom rasponu i koja je načinila neke pionirske iskorake i dala dragocjene prinose hrvatskoj kulturnoj i intelektualnoj sredini. Znatno ju je odredio život uz dvije snažne umjetničke ličnosti: oca kipara Roberta Frangeša Mihanovića i muža slikara Krstu Hegedušića. Njezina majka, kulturna djelatnica Ženka Frangeš rođena Kopač, bila je osnivačica Ženske udruge za uščuvanje i promicanje pučke umjetnosti i obrta 1913. u Zagrebu te je bila velika pobornica pučke umjetnosti.Podjednako su povijesne i stručne nepravde prema umjetničkom djelu ako ga se ocijeni previsoko ili prenisko, ustvrđuje već na početku knjige Marina Baričević, koja u šest poglavlja istovremeno nadahnutim i konciznim pismom obuhvaća stvaralački život Branke Frangeš Hegedušić, dajući naglasak na posebno zanimljive i bitne dionice. A njih je više. Branka Frangeš apsolvirala je 1923. na Višoj ženskoj stručnoj školi (Odjel za tkanje i vezivo). Iduće godine upisuje Kraljevsku umjetničku akademiju u Zagrebu. Godine 1928. diplomirala je slikarstvo u klasi profesora Vladimira Becića.Jedina je žena sudionica na izložbama grupe umjetnika Zemlja 1934. i 1935. godine. Osnivačica je i sukreatorica nastavnoga programa Akademije primijenjenih umjetnosti u Zagrebu (1950 – 1955) i njezina prva i jedina ravnateljica. Također, na istoj je akademiji utemeljila prvi visokoškolski studij tekstila i kostimografije. Godine 1950. sudjelovala je u osnivanju ULUPUH-a (Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Andrija Buvina u Zagrebu), a autorica je i prve hrvatske pedagoške slikovnice (Put u život iz 1946. na stihove Gustava Krkleca). Ilustrirala je brojne knjige obvezne školske lektire, klasike hrvatske književnosti te poeziju Mirjane Jelen. Kao slikarica ostvarila se i u fresko-mediju. Od kurioziteta valja izdvojiti da je prva žena u nas koja je izvela freske veličine dvadeset metara četvornih (švema zagrebačkoga Gradskog podruma). Najmarkantnija stranica umjetnosti Branke Frangeš Hegedušić crtački je opus, napominje Marina Baričević: onaj kojim je sudjelovala u programu i izložbama Zemlje (pod pseudonimom Branka Krstijanović), kao i onaj u službi ilustracije i opreme literarnih djela. Crteži iz tridesetih godina predstavljaju se kao ironični pogledi na visoko i građansko društvo, čije predstavnike Branka Frangeš karikaturalno opisuje. Druga važna dionica, posve suprotnog estetskog uvjerenja, jest ona s kraja šezdesetih, kada stvara assemblage. Ta djela, trodimenzionalni kolaži, sastavljena od pronađenih predmeta, u ekspresiji nadrealističke poetike na drukčiji način iskazuju autoričin angažman, koji smo upoznali u zemljaškoj fazi, piše Marina Baričević i nastavlja – tek blaga satira prešla je u crni humor, te možda dotiče i granice morbidnoga. I na području primijenjene umjetnosti, odnosno umjetničkoga obrta, Branka Frangeš Hegedušić ostavila je jasan trag. Godine 1930. objavila je u nakladi Ženske udruge za čuvanje i promicanje hrvatskoga kućnoga obrta brošuru Prilog upoznavanju i unapređenju hrvatskoga kućnog obrta. Djelo je posvetila majci. U brošuri se očituje njezino dobro poznavanje čipkarstva, kojem je uz teorijski dala i praktični prilog izradom nacrta za čipke i čipke (primjerice tabletić Selo, koji se čuva u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt). Izražavala se i drugim medijima, osim u tekstilu, radila je u drvu i koži. Branka Frangeš uvelike je zaslužna za formiranje kratkotrajne, no za hrvatsku likovnu umjetnost veoma važne, Akademije primijenjene umjetnosti u Zagrebu, s koje su proizišla imena poput Zlatka Boureka, Zvonimira Lončarića, Vaska Lipovca, Ante Jakića, Mladena Pejakovića, Jagode Buić. Ukratko, ulazak Marine Baričević u kulturno-umjetničko i pedagoško djelovanje Branke Frangeš Hegedušić, odnosno osvještavanje i otimanje zaboravu svih njezinih zasluga i prinosa, vrijedan je prilog upotpunjavanju važnoga segmenta hrvatske povijesti umjetnosti.

Barbara Vujanović