Ima ih kao Kineza

Ima ih kao Kineza

Etnički stereotipi uopće, pa tako i oni u frazeologiji, veoma su postojani u vremenu i čini se da ih je nemoguće dokinuti. Međutim, upozoravanje na njih i osvješćivanje da postoje možda je jedan od načina da se njihov status aktualizira i problematizira

Poticaj za ovo istraživanje dobili smo s dviju strana – s jedne strane, zbog pojačana zanimanja za proučavanje frazeologije, s druge, pak, zbog znanstvene aktualizacije stereotipa u sociološkim, kulturološkim, povijesnim i mnogobrojnim drugim okvirima. Stoga smo odlučili provjeriti koliko je koncepata o drugima sadržano u frazemima hrvatskoga jezika, na koje se značajke tih drugih stereotipi odnose, kakvi su njihovi vrijednosni predznaci i da li ih je moguće protumačiti.Pojam stereotipa uveo je 1922. Walter Lippmann u radu Public Opinion. Pojednostavnjeno, Lippmann stereotipe definira kao slike u glavi, konstrukcije koje su činjenično netočne, rigidno nefleksibilne i utemeljene na nelogičnu rasuđivanju. Osnovno im je obilježje pristranost. Što god da opisuju, stereotipi to procjenjuju odgovarajućim osjećajem.Stereotip je čvrst skup uvjerenja o tipičnim osobinama i načinu ponašanja drugoga ili drugih, pojedinca ili skupine, i predstavlja podlogu za razvitak afektivnoga odnosa prema drugima te uvjetuje norme ponašanja koje u tom odnosu vrijede. Iako prevladava mišljenje kako su stereotipi uvijek vezani uz negativne osobine, postoje teoretičari koji ističu kako oni mogu biti i pozitivni. Predrag Marković ističe da od početka sedamdesetih do sredine osamdesetih vlada tzv. paradigma obrade informacija. Naime, nesklad između količine informacija koje zatrpavaju pojedinca i njegove sposobnosti za obradu tih informacija vodi do ekonomiziranja i organiziranja spoznajnih procesa, štedljive uporabe kapaciteta za pažnju i pamćenje te pojednostavnjivanja. Pojedinac stoga može dopunjavati i oblikovati nove dijelove informacija prema svojim potrebama. U osamdesetima neki su istraživači gotovo posve rehabilitirali etničke stereotipe uz komentar da stereotipiziranje ne mora nužno biti spoznajno inferioran ni društveno destruktivan proces. Stoga se stereotip doživljava i kao svojevrsna socijalna kategorizacija, premda manje fleksibilna, ili simplificiranje kompleksne društvene zbilje i njezinih aktera.

Drugim riječima, stereotipi mogu pridonijeti rasvjetljivanju pojedinih problema jer ipak sadržavaju određenu količinu valjanih informacija. Ta se stajališta i danas problematiziraju. Treba, ipak, napomenuti da smo u razmatranju etničkih stereotipa u hrvatskoj frazeologiji pronašli primjere, ali veoma rijetke, da se u frazemima s etničkom sastavnicom ističu pozitivne osobine nekih naroda.U suvremenom društvu stereotipi se mogu odnositi na razne skupine i problematizirati gotovo sve: godine, spol, rasu, vjeru, zanimanje, nacionalnost, invaliditet, spolnu orijentaciju, vanjštinu, klasnu pripadnost... Etnički stereotipi uopćeno su prikazivanje neke etničke skupine koje se sastoji od onih koncepata za koje mislimo da su tipični za nju. Njihova uporaba obično je nedobronamjerna, negativna, pa čak i podcjenjivačka. Unatoč tomu, etnički stereotipi najčešće su prihvaćeni kao činjenice, veoma se rijetko mogu promijeniti, a gotovo nikada dokinuti. Općenito uzevši, mnogo se frazema u hrvatskoj frazeologiji odnosi na ljudske osobine, vanjštinu, ponašanje i navike. S obzirom na to da nastojimo te karakteristike povezati s članovima različitih naroda, vjera i rasa, one postaju odlikama cijele skupine. U korpusu hrvatskih frazema pronašli smo mnogo primjera koji se odnose na narode s kojima smo bili u neposrednu iskustvenom i geografskom kontaktu tijekom povijesti, a taj kontakt imamo i danas (pušiti kao Turčin, biti lijen kao Crnogorac, pijan kao Rus). Druge narode nalazimo u frazemima samo onda ako imaju neku posebno istaknutu ili zamjetnu karakteristiku (vrijedan kao Japanac, ima ih kao Kineza). Najčešće je riječ o poredbenim frazemima. Osobine koje nalazimo u drugih naroda uglavnom su negativne, a frazemima se iskazuje ljudska glupost, lijenost, sklonost pušenju i alkoholu…

Rijetki su oni koji iskazuju pozitivne osobine (točan kao švicarski sat). Istraživanje je pokazalo da su u nas najrašireniji i tvorbeno najmotiviraniji izričaji o Romima. Sudeći prema konceptima koji se vežu uz tu etničku skupinu, Hrvati ih doživljavaju pretežno negativno. Dakle, leksemi Cigan(in) i Ciganka veoma se često pojavljuju kao dio frazema (imati čega kao Ciganka meda, smijati se čemu kao Ciganin bijelom kruhu, lagati kao Cigan, smrdjeti kao Cigan, biti crn kao Cigan, odnositi se prema komu kao prema crnom Ciganinu), u sintagmama idiomatskoga karaktera (ciganska posla, ciganska godina, cigansko ponašanje, ciganska duša), izvedenicama (ciganiti (se), ciganija, ciganluk, cigančiti) i poslovicama (Svaki Cigo svoga konja hvali.). No, zabilježen je i hipokoristik Cigo ili Cigić.Zaključno valja kazati kako su etnički stereotipi uopće, pa tako i oni u frazeologiji, veoma postojani u vremenu i čini se da ih je nemoguće dokinuti. Da je tako, svjedoče stereotipi, primjerice, o Turcima kao velikim pušačima ili navedeni splet stereotipa o Romima. Međutim, upozoravanje na njih i osvješćivanje da postoje možda je jedan od načina da se njihov status aktualizira i problematizira.

Kristian Lewis