Gruntovnica će iseliti iz NSK

Gruntovnica će iseliti iz NSK

Sve dosadašnje revizije poslovanja Knjižnice utvrdile su neprimjerenu kadrovsku ekipiranost jednom od najslabijih točaka u poslovanju Knjižnice. No, kako u najveću i najvažniju knjižnicu u državi privući vrsne stručnjake kada su plaće u NSK znatno manje od plaća knjižničara u gradskim knjižnicama?

Ove godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica obilježava četiristotu obljetnicu stalna djelovanja. Kako gledate na njezinu ulogu u hrvatskom društvu nekad i danas?

– Hrvatska nacionalna i sveučilišna knjižnica jedna je od najvažnijih kulturnih ustanova u povijesti hrvatskoga naroda. Kao nacionalna knjižnica, dakle vodeća ustanova te vrste u državi, sustavno proširuje i razvija međusobne odnose s nacionalnim knjižnicama u drugim europskim i svjetskim sredinama, čime zapravo nastavlja, ali i nadograđuje svoju važnu ulogu u svekolikoj povijesti hrvatskoga naroda, staru puna četiri stoljeća. Osobito je važna njezina uloga središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu.Malo je naroda koji se mogu pohvaliti da su čak dvije zgrade sagradili za svoju nacionalnu knjižnicu u jednom stoljeću. Hrvati su to učinili 1913, kada je otvorena stara zgrada NSK na Marulićevu trgu i 1995, kada je 28. svibnja, u jeku Hrvatskoj nametnuta rata, otvorena sadašnja zgrada.

Koje su temeljne smjernice vašega programa na mjestu glavnog ravnatelja NSK?

– Niz je važnih programskih ciljeva što sam ih istaknuo na početku mandata. Najvažniji su: kvalitetna organizacija Croatice, hrvatske nacionalne zbirke knjižnične građe; organizacija znanstvenog istraživanja hrvatske bibliotečne građe te razvijanja hrvatskoga knjižničnog sustava; intenziviranje rada Zavoda za knjižničarstvo i jačanje stožerne uloge Knjižnice na državnoj razini; dalje razvijanje i unapređivanje sustava matičnih knjižnica, koji, sukladno Zakonu o knjižnicama, na državnoj razini predvodi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu kao središnja matična knjižnica Republike Hrvatske te intenziviranje rada na temeljnim poslovima matične djelatnosti, što je povezano s izradbom godišnjih i dugoročnih programa matične djelatnosti u Republici Hrvatskoj u suradnji sa županijskim i sveučilišnim, odnosno veleučilišnim matičnim knjižnicama; jačanje zadaća organiziranja i razvijanja sustava knjižnica u Republici Hrvatskoj radi unapređivanja njihova rada na temelju suvremene knjižnične teorije i prakse u svrhu osiguravanja kvalitetne knjižnične službe u znanosti, obrazovanju, kulturi i društvu općenito; u program djelovanja matičnih službi, što ga izrađuje Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, kvalitetno ugraditi uvjete rada knjižnica i planova razvoja knjižnične djelatnosti na razini države, u kontekstu razvojne politike, a u skladu s cjelokupnim društvenim razvojem Republike Hrvatske. I napokon, kao nacionalna knjižnica, dakle vodeća ustanova te vrste u državi, intenzivirat će se i proširiti te snažnije razviti odnosi s knjižnicama u drugim europskim i svjetskim sredinama.

Knjižnica je i sveučilišna knjižnica. Što se u tom smislu kani poboljšati?

– Kao najveća općeznanstvena knjižnica u državi intenzivirat će i osnažiti pružanje informacijske potpore znanstvenom radu i nastavi u visokoškolskim ustanovama, pri čemu će se sustavno razvijati dostupnost informacijskih izvora namijenjenih nastavnicima i studentima Sveučilišta u Zagrebu, razvijati i osnažiti bibliografska djelatnost za Sveučilište u Zagrebu te razviti i osnažiti informacijsko središte Sveučilišta u Zagrebu.

Kako ćete se skrbiti o fondovima Knjižnice, napose Croatici?

– To i jest jedna od najvažnijih zadaća svake nacionalne knjižnice: intenzivirati prikupljanje, pohranu, čuvanje i trajnu zaštitu Croatice, osobito one starijeg razdoblja, iz zemlje i inozemstva, kako bi se upotpunio fond nacionalne zbirke Croatice u Knjižnici. Isto tako intenzivirat će se dostupnost ukupnoga fonda nacionalne zbirke Croatice u Knjižnici, osobito povezivanjem Knjižnice u hrvatski knjižnični sustav. Za fond knjižnice u budućnosti daleko više nego dosad i sustavnije će se skrbiti o izdanjma hrvatskih autora objavljenim u drugim zemljama, kao i o izdanjima koja se odnose na Hrvatsku, a objavljena su izvan Hrvatske. S obzirom na nacionalno značenje Knjižnice, s pomoću alternativnih medija mikrofilmova i/ili digitalnih zapisa kompletirat će se onaj dio nacionalne knjižne baštine što je Knjižnica nema u izvorniku, kako bi se sve što je relevantno za nacionalnu knjižnu baštinu nalazilo u središnjoj nacionalnoj knjižnici. Organizirat će se odjel Knjižnice za hrvatske knjige objavljene izvan Hrvatske te će se intenzivirati prikupljanje i obrada knjižne građe što su je napisali Hrvati izvan Hrvatske.

Knjižnica ima i zbirke posebne vrste. Kako će one biti prezentirane?

– Ja ih volim nazivati biserima naše Nacionalne knjižnice. Namjera nam je da se njihova djelatnost stručnim i znanstvenim istraživanjem osnaži te da se provede informatičko prezentiranje fondova svih naših posebnih zbirki, a uz Rukopisnu i zbirku starih knjiga, tu su Grafička, Glazbena, Geografska zbirka, a želja nam je ustrojiti i neke nove zbirke.

Razmišljate li i o pohrani mrežnih publikacija?

– Svakako. Knjižnica je kao depozitarna knjižnica dužna primati i pohranjivati i obvezni primjerak mrežnih publikacija. Mrežnim je publikacijama svojstvena česta promjenjivost sadržaja i veličine, kratak i nepredvidiv životni vijek na mreži i nepostojanost granica. Kako velik broj vrijednih publikacija ne bi bio nepovratno izgubljen za buduće korisnike, a u svrhu njihove dugoročne zaštite i uporabe u budućnosti, potrebno je intenzivnije, u suradnji sa Sveučilišnim računskim centrom Sveučilišta u Zagrebu (Srce), nastaviti s obradom i stvaranjem sustava za pohranu mrežnih sadržaja (web-arhiva) radi dugoročne zaštite i osiguranja pristupa kulturnoj baštini u digitalnom obliku. To će značiti intenzivniji nastavak rada Knjižnice i Srca na razvoju sustava ranije definiran Projektom unapređenja sustava DAMP (2005–2006), u svrhu – proširenja funkcionalnosti sustava.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica ubrzo je nakon vašeg dolaska na dužnost prvi put otvorila vrata korisnicima 24 sata. Što vas je navelo na takvu odluku i kakve su reakcije korisnika?

– Odnedavno Knjižnica je za korisnike stalno otvorenih vrata – puna 24 sata. Činjenica da je Knjižnica otvorena danonoćno dočekana je svestranim odobravanjem javnosti, te se pokazalo da je za stotinu pedeset noćnih čitaoničnih mjesta interes iznimno velik, ali to je zapravo samo simboličan čin sustavna uklanjanja i posljednjih prepreka dostupnosti fondova i uopće informacijskih sustava Knjižnice onima kojima su i namijenjeni, korisnicima Knjižnice, a to su u najvećoj mjeri sveučilištarci. Projekt Knjižnica otvorenih vrata 24 sata nastao je sa svrhom da se kapaciteti NSK maksimalno oslobode studentima i drugim korisnicima. Činjenica je da se hrvatska sveučilišta u vrijeme provođenja Bolonjske deklaracije nalaze pred nizom problema koje stvaraju ograničeni kapaciteti. Nacionalna i sveučilišna knjižnica je, kao što joj ime kaže, i sveučilišna knjižnica, dakle, studenti, sveučilištarci njezina su najbrojnija korisnička populacija. Stoga je zamisao bila da se za studente maksimalno oslobode svi knjižnični, napose čitaonički, kapaciteti u okviru knjižničarskih, tehničkih i sigurnosnih mogućnosti.

Kako vaši kolege iz Europe s kojima razgovarate doživljavaju taj potez, s obzirom da je upravo NSK bila prva europska knjižnica koja se odlučila na taj izazov?

– U razgovorima što sam ih ove godine vodio u Helsinkiju na CENL-u, godišnjoj konferenciji ravnatelja svih europskih knjižnica, dobio sam niz čestitaka i pohvala za odluku da otvorimo vrata Nacionalne knjižnice puna 24 sata. Opće je mišljenje da je to hvalevrijedna odluka, te sam od više kolega čuo da će i oni u svojim knjižnicama razmotriti tu mogućnost. Mnogi su pak sa žaljenjem ustvrdili činjenicu da njihove knjižnice nemaju tehničkih ni sigurnosnih mogućnosti za takvo što, dajući redovito komplimente i samoj zgradi NSK, koja je arhitektonski i funkcionalno jedna od izvrsnih europskih zgrada sagrađenih za suvremene knjižnične potrebe.

U rujnu 2008. u Zagrebu će se održati zasjedanje CENL-a, godišnje konferencije ravnatelja svih europskih knjižnica. Što očekujete od toga skupa i kakvo je njegovo značenje za NSK?

– Prije svega, održavanje godišnje konferencije ravnatelja svih europskih knjižnica u Zagrebu u rujnu 2008. držim iznimnim priznanjem za Hrvatsku, za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu i za cijeli hrvatski knjižničarski sustav. Mnoge su zemlje bile kandidati za tu čast; 2009. CENL će se tako održati u Londonu, 2010. u Madridu, desetak godina unaprijed podijeljena su domaćinstva tog uglednog skupa ravnatelja najvažnijih europskih knjižnica. Na skupu će se razmatrati najvažnije teme i programi povezivanja europskih knjižnica u kvalitetan knjižničarski sustav, što je danas, u doba elektronskih komunikacija, važan ali i složen posao. Posebice će se razmatrati digitalizacija knjižne građe i u tom smislu stvaranje primjerenih kriterija na europskoj razini.

Nedavno je u NSK ponovno otvorena i Profesorska čitaonica, čime je prekinut diskontinuitet njezina rada još iz stare zgrade na Marulićevu trgu. Možete li nam reći nešto više o tome?

– Zaista, na tragu sveučilišnih zadaća Knjižnice, nedavno je ponovno otvorena i Profesorska čitaonica, čime je prekinut diskontinuitet njezina rada. Naime, mnogi se stariji profesori i danas sa sjetom prisjećaju te čitaonice u staroj zgradi na Marulićevu trgu, gdje je njezino postojanje i djelovanje doživljavano kao dug ozbiljno narušenu profesorskom dignitetu u komunističkom ozračju općega diskreditiranja intelektualnog stvaralaštva. Nepostojanje takve čitaonice u novoj zgradi tumačeno je tzv. demokratičnošću u novim obrazovnim koncepcijama, što se u praksi pokazalo krivim, jer ipak nije primjereno da se profesor i student pripremaju za nastavu za istim stolom. Stoga smo zaključili da je nužno obnoviti rad Profesorske knjižnice u NSK. Odluka je na Senatu Sveučilišta u Zagrebu i u akademskoj zajednici dočekana s odobravanjem, pa, rekao bih, i olakšanjem. O tome, uostalom, svjedoče i brojne usmene i pisane zahvale sveučilišnih nastavnika i znanstvenika što ih danomice dobivamo.

Koja je važnost uvođenja novoga knjižničnog softvera Voyager i hoće li se njegova primjena proširiti na sveučilišta i znanstvene institute?

– Kao potporu knjižničnoga poslovanja u Knjižnici nastavit će se primjena novoga knjižničnog softvera Voyager Library Management System Software, s time da se taj sustav poslije primijeni i kod ostalih knjižnica u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, jer ga odlikuju velike mogućnosti programskog odnosno funkcionalnog povezivanja knjižnica u sustave. Riječ je o softveru kojim se ostvaruju primjerena rješenja (moduli) za djelotvorno obavljanje svih knjižničnih funkcija odnosno poslovanja, čime se izdvaja od sličnih, osobito rješenjima za korisnike, njihove potrebe i specifične zahtjeve (različiti načini dostupa i pretraživanja informacija, povezivanje na domaće i strane baze podataka, odnosno izvore, tekstualne digitalizirane i sl....), što je jedna od bitnih zadaća Knjižnice u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.Osobito je važna činjenica da je, u smislu poboljšanja knjižničnoga poslovanja, uspješno provedena migracija podataka, i to s gotovo stopostotnim uspjehom, te da se u NSK nastavlja i intenzivira implementacija softvera Voyager, s time da će se on u najskorije vrijeme primijeniti i u svim ostalim knjižnicama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Ukratko, kao najveća općeznanstvena knjižnica u državi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nastoji pružiti što kvalitetniju informacijsku potporu znanstvenom radu i nastavi u visokoškolskim ustanovama, osobito u sustavnom razvijanju dostupnosti informacijskih izvora namijenjenih sveučilišnim nastavnicima i studentima, što će se tim bolje ostvariti ukoliko bude u tom poslu imala što širu potporu cjelokupnoga hrvatskog knjižničnog sustava.

Možete li korisnicima olakšati rad u smislu manje birokracije oko nabave građe, smanjenja čekanja na periodiku ili uvođenjem internetske narudžbe građe, što je već postala europska praksa? U kojem će smjeru ići promjene u organizaciji poslovanja u NSK?

– Promjena Pravilnika o unutarnjem redu jedna je od hitnih zadaća u Knjižnici, koju sam pokrenuo odmah na početku svoga mandata. Naime, primjena novoga knjižničnog softvera Voyager i unutarnja organizacija poslovanja Knjižnice moraju biti sukladne, a one to sada još nisu. U tom smislu promjene su neizbježne i na planu novog unutrašnjeg ustroja već smo daleko odmaknuli. Problema koji neizbježno prate promjene dakako ima, no oni su ponajprije posljedica filozofije prethodnoga sustava rada i s njom u svezi nespremnosti nekih da prihvaćene promjene ne smatraju tek kozmetičkim činom, nego bitnom promjenom unutarnje organizacije rada Knjižnice. No uvjeren sam da će sustav novoga softvera i unutrašnji ustroj Knjižnice uskoro postati potpuno sukladni i učinkoviti na korist naših korisnika, što je najvažnija zadaća Knjižnice. Nadalje, moramo uvažiti činjenicu nastanka digitalnih knjižnica te se stoga to mora odraziti i na samu ustroju Knjižnice.

Kako napreduje digitalizacija hrvatske knjižne građe?

– Nastavljen je složen postupak digitalizacije knjiga u okviru projekta Ministarstva kulture, u kojem uz NSK sudjeluje i Hrvatski državni arhiv i Muzejski dokumentacijski centar. Cilj nam je u daljem radu provesti potpunu digitalizaciju najvažnije nacionalne knjižne građe, čime će se povećati pristup fondu Knjižnice i olakšati korištenje njime. Prigodom izbora građe jasno se određuju kriteriji za digitalizaciju, pri čemu se vrijednost građe, njezin intelektualni sadržaj, povijesna, umjetnička i materijalna vrijednost povezuju s njezinim značenjem za nacionalni kulturni identitet. U provođenju digitalizacije najvažnije nacionalne knjižne građe nastoji se osigurati povezivanje dijelova zbirki u samoj knjižnici i onih koji se nalaze u fondovima drugih ustanova, pri čemu će se nastojati osigurati građa za one interdisciplinarne i multidisciplinarne znanstvene, obrazovne projekte koji istražuju hrvatski nacionalni identitet u europskom kontekstu; određenu temu, autora, povijesno razdoblje itd., s time da se povežu različiti formati, različite vrste elektroničke građe (slika, tekst, zvuk…) u multimedijske zbirke, kao i formalne i neformalne publikacije (korespondencija, znanstveni radovi i dr.).

Po vašem dolasku uslijedile su i neke kadrovske promjene, a neki su ljudi otišli u druge institucije. Možete li nam obrazložiti te promjene?

– Kadrovske su promjene normalna pratnja redovitoga poslovanja knjižnice. Petnaestak je djelatnika od mog dolaska otišlo u mirovinu, a neki su otišli na bolja radna mjesta. Dvojica mladih stručnjaka (dipl. pravnik i ing. elektrotehnike) koji su nedavno primljeni otišli su na bolje plaće. Trenutno je u tijeku nekoliko natječaja za dvadesetak radnih mjesta i uskoro očekujemo nove ljude.

Kako dobiti vrsne djelatnike u NSK kad su plaće manje nego u gradskim knjižnicama? Što ste poduzeli na tom polju?

– To je dobro pitanje i uistinu najveća prepreka poboljšanju kadrovske strukture Knjižnice. Sve dosadašnje revizije poslovanja Knjižnice utvrdile su neprimjerenu kadrovsku ekipiranost jednom od najslabijih točaka u poslovanju Knjižnice. Kako dakle u najveću i najvažniju knjižnicu u državi privući vrsne stručnjake kada su u toj knjižnici plaće najmanje u državi, odnosno najmanje u cjelokupnom knjižničnom sustavu? Plaće se u Knjižnici formiraju prema Udredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te se isplaćuju iz Državnog proračuna. Plaće knjižničara u gradskim knjižnicama isplaćuju se od novca gradskih proračuna, i one su znatno veće. Nesklad je očit. Kada bi se plaće određivale razlozima struke, a ne prema izdašnosti pojedinih proračuna, moralo bi biti obrnuto. Plaće u Knjižnici isplaćuju se putem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, o svom radu Knjižnica podnosi izvješće tom ministarstvu, ali i Ministarstvu kulture, da bi ga ukoliko su mišljenja oba ministarstva pozitivna napokon prihvatila i Vlada Republike Hrvatske.

Kada očekujete da će se Gruntovnica iseliti iz zgrade NSK?

– Godine 1998. odlukom Matešine vlade dio u tom trenutku neuređena prostora Knjiţnice (oko 2500 m˛), sve na jednoj razini, dovrđen je i opremljen za potrebe Zemljiđno-knjiţnog odjela Opăinskog suda u Zagrebu (Gruntovnica) te je ona tamo od tada privremeno smjeđtena. O iseljenju Gruntovnice iz zgrade Knjiţnice govori se već dulje vrijeme. Čini se ipak da se nazire svjetlo u tom tunelu različitih problema koji su stvoreni jednom političkom odlukom da se privremeno riješi gorući problem Općinskog suda u Zagrebu. Razgovori što smo ih nedavno imali s ministricom pravosuđa Anom Lovrin i s predsjednikom Općinskoga građanskog suda u Zagrebu gospodinom Ivicom Pezom potvrdili su važnu odluku i plan državnih tijela da se Gruntovnica planira premjestiti u prostor nekadašnje vojarne Selska / Ilica, gdje se uređuju i podižu građevinski objekti za potrebe pravosudnih ustanova. Time će se ujedno osloboditi prostor za potrebe Knjižnice, odnosno povećati prostor za korisnike, jer je, osobito u doba ispitnih rokova, sadašnji korisnički prostor definitivno premalen za rastuće potrebe.

Koji su vaši planovi za ostale dosad neuređene prostore u zgradi?

– Zadovoljstvo mi je što vas mogu izvijestiti o još jednom izvanredno važnom projektu – to je uređenje Kongresnoga centra u zgradi NSK. Na inicijativu rektora Sveučilišta u Zagrebu Alekse Bjeliša i moju osobno, te uz načelnu suglasnost Dragana Primorca, ministra znanosti, obrazovanja i športa RH, a u okviru Prostornoga plana Sveučilišta u Zagrebu, NSK kao središnja knjižnica Sveučilišta u Zagrebu, u godini svoje 400. obljetnice, podastrla je svekolikoj javnosti, a napose političkim vlastima, prijedlog za dovršenje Kongresnoga centra u nedovršenu dijelu prostora zgrade NSK u Zagrebu. Kako je NSK i središnja knjižnica Sveučilišta u Zagrebu, budući kongresni centar u sklopu ove zgrade bit će dakako po svojim funkcionalnim zadaćama i sveučilišni kongresni centar.Želim vas podsjetiti da je nova zgrada NSK dovršena s ukupno korisnom površinom objekta od 46.000 m2. U trenutku otvaranja zgrade dovršeno je i u cijelosti opremljeno 82 posto, odnosno 38.000 m2 korisne površine, a u ostalih 18 posto, odnosno oko 8000 m2 obavljeni su samo grubi građevinski radovi. Spomenuli smo da je 1998. odlukom Vlade RH dio toga prostora (oko 2500 m2), dovršen i opremljen za potrebe Gruntovnice. Preostali nedovršeni dio prostora (oko 5500 m2) u takvu je stanju već dvanaest godina, odnosno od otvorenja zgrade 1995. Taj je prostor planiran za uređenje Kongresnog centra NSK, a njegovo uređenje slijedi namjere osnovnog autorskog projekta i predviđa konačno dovršenje objekta u skladu s odobrenom projektnom dokumentacijom. Opremanjem Kongresnog centra NSK ne povećava se ukupni korisni prostor koji je definiran osnovnim projektom, nego se dovršenjem izgradnje i funkcionalnim opremanjem već postojećega prostora u cijelosti ostvaruje optimalni raspored svih prvobitno planiranih sadržaja NSK u Zagrebu.

Možete li nam opisati sadržaje budućega Kongresnog centra?

– Vanjski pristup Kongresnom centru NSK planira se sa strane sjevernoga pročelja zgrade na razini –1, u dilataciji II, u sklopu buduće velike višenamjenske dvorane. U smislu uređenja dovršit će se radovi na zapadnom polukružnom stubištu, kojim se nastavlja pristup na nultu razinu, gdje je predviđen foaje buduće dvorane i prostor garderobe. U prostoru ispod velike dvorane na nultoj razini predviđeno je nekoliko manjih dvorana, te elektronička čitaonica, a u galerijskom dijelu višenamjenske dvorane predviđen je smještaj kabina za prevoditelje, informatičku opremu i dr. Kongresni centar NSK bit će povezan s bibliotečnim službama i korisničkim sadržajima iskoristivim za stručni i znanstveni rad sudionika primjerenih skupova. Upravo 400. obljetnica neprekinuta djelovanja NSK dobar je povod da se nedovršeni dio zgrade NSK konačno opremi i stavi u funkciju, a Sveučilište u Zagrebu, Grad Zagreb i čitava naša država dobije lijep i funkcionalni Kongresni centar kakav sada nema – a s kojim će se, s jedne strane, znatno podići pretpostavke kvalitetne stručne i znanstvene djelatnosti na sveučilišnoj i državnoj razini, a s druge strane, opća uljudbena razina našega glavnoga grada postat će bliža najvišim europskim i svjetskim standardima.

Hoće li se u Knjižnici osim mjesta za rad povećati i popratni prostori, primjerice garderoba koja trenutno može poslužiti samo polovicu korisnika, ali i drugi sadržaji?

– Dakako, planirana je i nova garderoba, ali mogli ste zapaziti i nove garderobne ormariće na nultoj razini, kakve možete vidjeti i u mnogim drugim europskim knjižnicama. Osobito bih želio istaknuti činjenicu da se upravo radi na projektu primjerene suvenirnice u predvorju Knjižnice, slično kako je to ostvareno i u većini europskih nacionalnih knjižnica. Tako će se već ove godine u prosincu, na ulaznoj razini knjižnice moći, po pristupačnim cijenama, kupiti pretisci božićnih čestitki iz fondova Knjižnice.

Vlada je nedavno izdvojila milijun i pol kuna za otkup raritetnih knjiga, u prvom redu najstarije hrvatske glagoljske početnice iz godine 1527. od minhenskog antikvarijata. Koja ste još važna izdanja nabavili?

– Jedan njemački antikvarijat ponudio je polovicom ove godine Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na otkup rukopis iz 18. stoljeća Relatione di tutta la Provintia di Dalmatia dužda Alvisea Moceniga, i četiri rijetke hrvatske knjige, Edni kratki razumni nauci (Tübingen, 1562, glag.) Philippa Melanchthona (u prijevodu Antuna Dalmatina i Stipana Konzula), Minerva al tavolino (Venezia, 1688, sv. 1–2) don Krste Ivanovića, Opera omnia medico–practica (Lugduni, 1704) Đure Baglivija, te kao iznimnu rijetkost Hrvatsku glagoljsku početnicu (V Bee netcih bm , 1527), što je zasad jedini primjerak te dragocjene knjige u Hrvatskoj. NSK je odmah uputila dopis Vladi Republike Hrvatske s molbom da Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pomogne u otkupu tih pet iznimno rijetkih i za hrvatsku kulturu posebno vrijednih spomenika hrvatske kulturne i znanstvene povijesti. Naišli smo na razumijevanje, Vlada je žurno reagirala i odobrila traženi iznos od gotovo milijun i pol kuna te su se uskoro navedene četiri knjige i rukopis našle u trezoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice. I ovim putem želimo javno zahvaliti Hrvatskoj vladi što je znala prepoznati istinske hrvatske kulturne vrijednosti i otkupom ih zaštititi i sačuvati za budućnost.

Možete nam još nešto pobliže reći o prvoj hrvatskoj početnici?

– Jezik Početnice tradirani je staroslavenski jezik hrvatske redakcije, osim molitava na posljednjim stranicama koje su se molile u pučkijem jeziku, jer im je i povod drukčiji – to su molitve uz objed, odnosno osobne pobožnosti. Tko je bio priređivač ovog izdanja, teško je određeno tvrditi. A. Šimčik, koji je prvi nešto opširnije o knjižici pisao, bio je uvjeren da je djelo izdao neki pop glagoljaš iz senjske biskupije, za kojega drži da je sam privatno vodio osnovnu školu. Ono što sa sigurnošću znamo jest to da je najstariju Hrvatskoglagoljsku početnicu u Veneciji godine 1527. tiskao Andrea Torresani (1450–1529), glasoviti talijanski tiskar, koji je tiskao i druge hrvatske knjige. Ako je Početnica prethodnica nekom većem knjižnom i izdavačkom pothvatu, onda je to zasigurno bio glagoljski Misal Pavla Modrušanina iz 1528. što su ga u Mlecima tiskali F. Bindoni i M. Pasini.Taj Introductorium pripada među najljepše hrvatske početnice. Primjerak Početnice koji je napokon došao u Nacionalnu knjižnicu ima i svoju zanimljivu povijest. Živ se interes oko te knjige prvi put razvio kada ju je u Hrvatskoj 1933. leipziški antikvar Karl W. Hiersemann po vrlo visokoj cijeni ponudio na otkup. Hrvatska je službena javnost tada odbila ponudu, gotovo uvrijeđena ponuđenom visokom cijenom njemačkoga knjižara. (Govorilo se da je to cijena jednog novog automobila Rolls Royca.) Ipak, Hiersemann je na nagovor Petra Kolendića 1933. izdao vrlo lijep pretisak tog egzemplara u 25. primjeraka. Prema tom pretisku je 1983. u Zagrebu napravljen pretisak pretiska, ali oba su danas bibliofilske rijetkosti. Međutim o sudbini toga primjerka Početnice ponuđenog na prodaju punih 74 godine nije se ništa znalo, te se sumnjalo da je negdje u Njemačkoj uništen u vihoru Drugog svjetskog rata. Sada međutim znamo da ju je otkupio jedan američki kolekcionar iz Ohia, te da su, po njegovoj smrti, nasljednici Početnicu prodali minhenskom antikvaru A. Kovaču koji ju je na otkup ponudio NSK.

Hoće li se za NSK otkupiti vrijedni orginalni rukopisi poput bilježnice Ivane Brlić Mažuranić koja je dugo smatrana izgubljenom, zapisa Marguerite Yourcenar o ljepotama Hrvatske ili pisama Đure Sudete Ivani Laszowskoj i original njegove pjesničke zbirke Ovršja?

– Nije mi poznato da su bilježnice Ivane Brlić Mažuranić bile ponuđene Knjižnici na otkup, ali ako se ponude naravno da ćemo ih pod odgovarajućim uvjetima i otkupiti. Rečeno mi je da je prije nekoliko godina jedan zagrebački antikvar nudio Knjižnici na otkup zapise Marguerite Yourcenar o ljepotama Hrvatske, te da su bili ponuđeni na otkup i neki rukopisi Đure Sudete, ali Knjižnica ih nije otkupila; razlog je vjerojatno bila visoka cijena predloženog otkupa.

Ostaje li vam vremena za bavljenje znanstvenim radom i na kojim projektima osobno radite?

– Pokušavam ne zapostaviti svoj znanstveni rad. Voditelj sam znanstvenoga projekta Hrvatski književni povjesničari, u okviru kojega je već objavljeno deset znanstvenih zbornika s radovima prethodno izloženim na znanstvenim skupovima, uglavnom međunarodnog karaktera. Upravo uređujem treće, 1808. godište pretiska »Kraljskog Dalmatina«, prvih novina na hrvatskom jeziku što ga izdaje NSK, Sveučilište u Zadru i Naklada Erasmus iz Zagreba. Također ne zaboravljam, koliko mi to vrijeme dopušta, sudjelovati i na znanstvenim skupovima, dakako s temama iz mog užeg interesa, povijesti hrvatske književnosti 19. i 20. stoljeća.

Razgovarao Zlatko Vidačković