Energija i odlučnost

Energija i odlučnost

Pavletićevo je znanstveno, kulturološko i kritičko djelo, zaključio je Stamać, »poput goleme istraživačke platforme«, a sam je Pavletić bio »proizvodna instancija hrvatske književnosti, pa i po cijenu velikih životnih nevolja«

O Vlatku Pavletiću, uglednom članu Matice hrvatske govorili su predsjednik MH Igor Zidić, književni tajnik MH Ante Stamać, Marko Veselica te član Glavnoga odbora MH Milan Bešlić.

Igor Zidić izdvojio je ogromnu Pavletićevu energiju i odlučnost u pokretanju i radu časopisa »Krugovi«. Bez Pavletićeva smisla i upornosti za sustavnom organizacijom posla, »Krugovi« zasigurno ne bi bili ono što danas jesu – najznačajniji hrvatski književni časopis prošloga stoljeća, časopis koji je spremno i jasno otvarao prostore slobode za svoje suradnike, ali i za cijelu hrvatsku književnost u budućnosti. Zidić se prisjetio koliko je njegovu naraštaju značila Pavletićeva knjiga Sudbina automata i uopće kontakti s naraštajem krugovaša, koliko su bili ponosni što su starije kolege srdačno i prijateljski prihvaćali radove najmlađih pisaca i kritičara. Pavletić je u tome smislu uvijek pokazivao iznimno strpljenje, toplinu, razumijevanje. Zidić je, nadalje, istaknuo Pavletićevu ulogu u sastavljanju Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, zatim njegov rad kao glavnoga urednika u Nakladnom zavodu MH nakon 1971. Zidić je zaključio kako je Pavletić bio izniman književni kritičar i teoretičar, urednik brojnih vrijednih izdanja bez kojih bi hrvatska kultura i književnost bile znatno osiromašene, a kao čovjek kojemu politički život nije bio nepoznanica, postao je, nakon hrvatske nezavisnosti, i predsjednik Sabora i privremeni predsjednik države: »Od tri hrvatska predsjednika od 1990. do danas, dva dolaze iz kruga Matice hrvatske i na to smo itekako ponosni«. Ante Stamać ukazao je da je Vlatko Pavletić bio jedan od najvažnijih promotora znanosti u književnosti, navodeći cijeli niz naslova bez kojih je teško zamisliti suvremenu hrvatsku književnu znanost. Cijelom bibliotekom svojih knjiga Pavletić dokazuje kako je bio rijetko plodan metodološki eklektičar koji je dobro prepoznavao europske metodološke pravce i znao ih unijeti u svoje vrijedne analize: od pozitivizma, preko angloameričkog pravca new criticism, francuske nouvelle critique, strukturalizma do prepoznatljivih fragmenata moderne semiotike. Pavletićevo je znanstveno, kulturološko i kritičko djelo, zaključio je Stamać, »poput goleme istraživačke platforme«, a sam je Pavletić bio upravo »proizvodna instancija hrvatske književnosti, pa i po cijenu velikih životnih nevolja«.Marko Veselica podsjetio je na Pavletićevu ulogu u Hrvatskom proljeću i na njegov angažman u osnivanju Udruge 11. siječnja 1972, odnosno na datum kada je uhapšeno deset istaknutih osoba koje su se zalagale za hrvatsku samostalnost. Pavletićevo djelovanje u političkom smislu posvjedočuje koliko je volio i skrbio za svoju domovinu i za njezin napredak. Milan Bešlić govorio je o Pavletićevu profesionalizmu te ljudskoj toplini i iskrenosti koje je pronalazio u susretima i druženjima s njim i njegovim knjigama. Goran Ivanišević