Čudo od djeteta

Čudo od djeteta

David Hodek nije samo nadareni dječak sa smislom za ritam, nego posve zreo glazbenik koji može sjesti u bilo koji mali sastav, što je u jazzu doista rijetkost

U sklopu nedavno održana zagrebačkoga klupskoga festivala jazza, All That Jazz 3 nastupio je i kvartet istaknutoga mađarskog alt-saksofonista be-bop provenijencije Ivana Tiborcza. U tom je sastavu kao gost bio najavljen slovački bubnjar David Hodek. Ništa neobično do trenutka kad su glazbenici pristigli u prostor The Jazz Cluba, gdje su nas dočekali iznenađenje i nevjerica pri upoznavanju s bubnjarem kvarteta devetogodišnjim simpatičnim dječakom bistrih očiju. Poznavajući Tiborcza kao ozbiljna i provjerena džezista srednjih godina, morao sam odbaciti pomisao da je riječ o šali i prihvatiti da je riječ o nesvakidašnjem glazbenom fenomenu, što su pokus i sam koncert na veliko iznenađenje publike ubrzo dokazali. Budući da nije riječ o samo nadarenu dječaku sa smislom za ritam, nego o posve zrelu glazbeniku koji može sjesti u bilo koji mali sastav, što je u jazzu doista rijetkost, vrijedi prozboriti koju o Davidu Hodeku, rođenu potkraj 1997. godine, koji stiže iz glazbene obitelji sa slovačko-mađarske granice. Otac i djed su mu glazbenici, a majka učiteljica plesa. Mali je David već s tri godine pokazivao izraziti smisao za glazbu i ritam, gledajući televiziju i slušajući ploče, podsjetivši na rijetke male talente koji se u raznim strukama već s deset godina upisuju na visoke škole. Stoga ga je otac, uočivši tu nadarenost, još kao dijete od četiri godine odveo na test istaknutom, sada već pokojnom, mađarskom jazz-bubnjaru i pedagogu Vilmosu Javoryju s budimpeštanskog konzervatorija, koji je mogao samo potvrditi da je riječ o izvanrednom bubnjarskom talentu. Javory će tako postati i prvim Davidovim profesorom bubnjeva, a dječak će ubrzo zasvirati pod nadzorom Gabora Dörnyeija u Budimpešti. Prvi će koncertni angažman mali David imati u blues bandu, a danas s nešto više od devet godina nastupa uz neka istaknuta imena jazza Slovačke i Mađarske. Davidov uzrast i posao kojim se bavi mogu poslije izazvati i neke probleme psihofizičke naravi. Djetinjstvo koje njegovi vršnjaci provode u školi i igri on provodi vježbajući sviranje bubnjeva, a unatrag tri godine i glasovira. Odlično čita note i dobro se snalazi s tri strana jezika, premda u obitelji u tom smislu ne trpi nikakve pritiske, nego uživa potporu.

Odlučan je u namjeri da postane vrstan jazz-bubnjar, što djelomično već i jest. U protivnom ga ne bi u svoje sastave pozivali provjereni profesionalci. Svira na posebno konstruiranu smanjenu setu bubnjeva, koji je posebno za njega izradila tvrtka Yamaha, s iznimkom bubnja snare, koji logično zadržava svoje standardne dimenzije, a koji mu prije nastupa slaže otac, ne bi li izbjegao, već doživljene, prigovore raznih komisija za prava djeteta koja djeci zabranjuju fizički rad, ali, zanimljivo, ne i profesionalne nastupe u nerijetko zadimljenim prostorima koji mogu potrajati do iza ponoći. S druge strane ovdje je riječ o već kompletnu i educiranu glazbeniku s velikim osjećajem za ritmičku frazu te izvrsnim sviranjem hi-hata i tremola, koji čak i ponašanjem na pozornici podsjeća na starije rutinirane jazz-bubnjare. Sve je to u punoj mjeri pokazao David Hodek tijekom svog zagrebačkog debija u kvartetu Ivana Tiborcza.

Ostaje na kraju još samo teoretsko pitanje odrastanja i budućeg odnosa Davida Hodeka prema sviranju bubnjeva i jazzu. Adolescentska dob može dosta toga promijeniti, no kako sada stvari stoje, on, koji je još kao trogodišnjak slušao neke poznate bubnjare, odlučan je u tom smjeru nastaviti u namjeri da, kako sam kaže, postane jazz-bubnjar međunarodne glasovitosti, te je u ovom trenutku sve ostalo izvan sfere njegova zanimanja. A u toj ga zamisli svakako podupiru i reakcije slušatelja, koji ga, gdje god da se pojavi, dočekuju s iznenađenjem, ali i s velikim simpatijama.