Artaud nije zaboravljen

Artaud nije zaboravljen

Pariz Théâtre de la Ville u seriji ovosezonskih premijera i gostovanja prošlog je tjedna predstavio produkciju Toto le Mômo u režiji Jac-quesa Bioulesa i Lionela Parliera u kojoj igra David Ayala. Produkcija nosi naslov po imenu Antoina Artauda, koje je sam sebi dao nakon devetogodišnjega pakla liječenja na psihijatriji. Toto le Mômo zasnovana je na Artaudovu govoru koji je pripremio za konferenciju u siječnju 1947, u kojem je namjerio francuskoj eliti izgovoriti u lice svoj bijes nad poslijeratnim svijetom. Prisjećanje na Artauda, na kojem još počiva dio suvremenoga kazališta, premda je njegovo učenje najčešće zaboravljeno, u Ayalinoj interpretaciji postaje vrlo zanimljivo kazališno iskustvo.

Komercijalno ili provokativno?

New York Iako je štrajk scenskih radnika i tehničara na Broadwayu konačno zaključen sporazumom koji će omogućiti normalizaciju života na komercijalnim scenama pozornost njujorške publike i kritike okrenuta je Next Wave Festivalu, koji u Brooklyn Academy of Music i ove jeseni dovodi kvalitetne svjetske predstave. Najsvježija, koje su puni američki mediji, Wedekindova je Lulu u izvedbi poznatoga hamburškog kazališta Thalia i režiji Michaela Thalheimera. Pisac koji je skandalizirao konzervativce hrabro progovorivši o skrivenoj seksualnosti na kraju 19. stoljeća danas je doživio da je njegovo Buđenje proljeća obrađeno kao brodvejski mjuzikl za široku publiku. No, Lulu, koja se u minimalističkoj verziji sad pojavila preko bruklinškoga mosta, podsjeća da je još riječ o subverzivnom piscu koji i danas hrabro govori o seksualnim tabuima. U naslovnoj ulozi igra erotična Fritzi Haberlandt, seksualne scene koreografirane su do gimnastičkih pokreta, a cijela je produkcija igrana na goloj sceni, samo s bijelim platnom. Lulu je tako Amerikancima poslužila kao podsjećanje da se dobro kazalište mora lišiti komercijalnosti da bi opet postalo provokativno.

Zbilja groznija od mašte

Moskva Kakva je to zbilja kad su televizijske vijesti groznije od horora na sceni kakav nudi Far Away (Daleko) Caryl Churchill u produkciji kazališta Praktika, pita se kritičar moskovskih novina. Dio krivice sklon je pripisati grozotama zbilje, ali dio stavlja i na dušu redatelja Mihajla Ugarova, koji je napravio mlaku produkciju. Ipak, kritičar kojega je produkcija ostavila ravnodušnim na užas ni u jednom trenutku ne zaboravlja pohvaliti autoricu za njezinu viziju svijeta, tako da je sav grijeh – redateljev.

Nagradama protiv prigodnih produkcija

London U svjetskoj kazališnoj prijestolnici na užas mnogih zahuktava se sezona prigodnih božićnih produkcija, koje će ove godine gledati 1,7 milijuna ljudi (sedamdeset posto više nego što hrvatska kazališta imaju gledatelja u cijeloj godini) i koje će zaraditi nešto više od milijardu i pol kuna (što do-maća kazališta neće zaraditi ni do kraja desetljeća). Ljubitelji ozbiljnoga kazališta utješili su se dodjelom nagrada »Evening Standarda« za dostignuća na West Endu. Macbeth, produkcija koja Shakespeareova zločinca luda za vlasti stavlja u Staljinovu Rusiju nagrađena je za najbolju režiju (Rupert Goold) i mušku ulogu (Patrick Stewart). Najbolja je drama Disappearing Number Simona McBurneya, dok je kao najbolji mladi pisac nagrađena Polly Stenham za That Face. Dobra je vijest da su dramske produkcije, kojima već godinama najavljuju potpuno gašenje i nestanak pred poplavom mjuzikla opet u porastu i da je za njih godina bila odlična. S tim saznanjem bit će lakše preživjeti božićnu sezonu

.

Jasen boko