Susreti generacija

Susreti generacija

Među pojedinačnim izvođačima izdvojili su se klarinetist Tadej Kenig zatim flautist Dani Bošnjak i gitarist Edin Karamazov, Tamburaški orkestar HRT–a te mladi izvođači s koncerta održana u Grožnjanu

Od 2004. Glazbena tribina prestala se nazivati međunarodnom upravo zbog ideje širenja suvremene glazbe među mladima – od te se godine naziva, gotovo futuristički, Susreti generacija. Ove godine Susreti generacija (koji su to u pravom smislu riječi, jer okupljaju sve koje zanima suvremena glazba i njezina problematika – od studenata do profesora, od amatera i ljubitelja glazbe do glazbenih profesionalaca, od teoretičara, muzikologa, kritičara i novinara do izvođača) – Susreti su, dakle, ove godine održani u Puli, od 8. do 11. studenoga 2007. u talijanskom kulturnom centru Circolo.

Program je, uz ustaljene i već uigrane koncerte, bio obogaćen novinama. Pod uigranim mislim ponajprije na autorske koncerte koji su bili posvećeni djelima Ive Josipovića, Josipa Magdića i Nella Milottija. Djela zaigrana i svestrana Josipovića nadahnuta su (i obrnuto, nadahnula su) niz izvođača – od Gudačkog kvarteta Rucner (koji su energično izveli kvartet Ars diaboli) do samih djela (poput Diabolezze, koja je nastala za album 3/4 Katarine Krpan, koju je ovom prigodom izveo Aljoša Jurinić ili skladbe LauROs, koja je napisana za Lauru Vadjon i Romanu Matanovac, a izveli su je violinistica Ksenija Zarafjants i gitarist Žarko Ignjatović). Josip Magdić ponudio je drukčiji, složeniji zvuk, teži za slušanje (Chaconne HDS, iznimno zanimljiva Dhyăna, koju je nadahnuto izvela sopranistica Marija Kuhar uz pratnju ansambla Cantus, Fantazija – Hommage a Boris za dva

roga /Bank Harkay i Zoran Katić/ i gudački kvartet /Rucner/, i druga). A Nello Milotti, suživljen sa zvukom Istre, ali i drugih dijelova Balkana, stapao je tradiciju sa suvremenim skladateljskim tehnikama. Osobito su pozornost privukli Ohridski biseri za klasično–folklorni sastav koji su činili flauta (Samanta Stell), glasovir (Vesna Ivanović Ocvirk) i tapan (koji je svirao rasplesani Vedran Vojnić), kao i iznimno efektne zborske skladbe Madrigale, Škrinja, Kosci i Travarica (izveli su ih Združeni zborovi Istre pod ravnanjem mladih, ali samouvjerenih dirigentica Vinke Burić i Ileane Perose).

Ansambl Cantus pod uvjerljivim je dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša doista zaslužio titulu vrhunskoga (na pamet mi pada naziv kojime se častio Mannheimski orkestar – »vojska sastavljena od samih generala«). Cantus je sveprisutnošću (izveli su dva koncerta i niz pojedinačnih djela) bio odličan pandan tvrtki Cantus koja već godinama organizira pulsku Glazbenu tribinu. Uz Cantus, sveprisutan je bio i Gudački kvartet Rucner, čije su izvedbe ostavljale bez daha (nikako slučajno, kao što je zorno i strastveno pokazala Snježana Rucner na jutarnjoj tribini Obrazovanje izvođača za suvremenu glazbu). Među pojedinačnim izvođačima izdvojit ću klarinetista Tadeja Keniga iz Slovenije (koji je tijekom Glazbene tribine s iznimnom muzikalnošću izveo djela Ivana Božičevića, Janeza Gregorca i Nella Milottija), zatim flautista Danija Bošnjaka i gitarista Edina Karamazova (čiji se koncert na različitim flautama i različitim gitarama očekivao s napetošću kojom se očekuju filmske zvijezde), Tamburaški orkestar HRT–a (koji je pokazao kako suvremena djela mogu odlično zvučati na tradicionalnim instrumentima kao što su tambure – osobito je oduševilo djelo Na fašniku njihova dirigenta Siniše Leopolda, koje je fašnički tražilo od nekih svirača da promijene glazbala – u rog i u harmoniku – a od drugih da zasviraju posve neobična, fašnička glazbala – zviždaljku i balon) te mlade izvođače s koncerta održana u Grožnjanu, među kojima su se posebno istaknuli violinist Marin Maras te dvije sasvim mlade pijanistice (trinaest godina!), Lorena Deidda i Carla Rossa (one su četveroručno izvele Mali šaroliki svijet Ivane Lang i Proljetnu glazbu Bojana Glavine). Na tribini je najveća (obnovljena) novina bilo održavanje jutarnjih obrazovnih tribina, koje su se (prema zamisli voditeljice tribine Sanje Drakulić a po principu okruglih stolova) bavile problemom obrazovanja, ali na posve konkretnoj razini: kako obrazovati skladatelje, izvođače, publiku i promicatelje suvremene glazbe? Govorili su ugledni skladatelji, profesori s Muzičke akademije, organizatori i izvođači, otvorivši neka konkretna pitanja s kojima se suvremena glazba danas suočava: od priprema glazbenika i skladatelja za ulazak u Europsku Uniju do problema s kojima se suočava organizator glazbenog Festivala i do vraćanja drugoga sata glazbene kulture u općeobrazovne škole.