Što s glazbom?

Što s glazbom?

U filmu Kradljivac uspomena skladatelj Matija Dedić uglavnom se koristi glasovirom (što je doista rijetkost, jer filmske partiture za glasovir solo teško bi se moglo nabrojati na prste jedne ruke), a partitura je povremeno obogaćena saksofonom i, eventualno, dodanim orkestralnim zvukovima. Saksofon, kao instrument za jetko podvlačenje nostalgije, postaje odlična nadopuna glasoviru. S njim se postupa pažljivo kao i s klavirom, bez pretjerivanja, a napose bez jasna ponavljanja istoga glazbenog materijala. Poseban je i glazbeni jezik: skladatelj suvereno kombinira suvremeni klasični izričaj, koji je ponekad vrlo blizu serijalnoj tehnici i aleatorici, s natruhama jazza, kao i sa skrivenim citatima poznate klasične glazbe. Dojam je improvizacijski.

No, dok je s glazbenoga gledišta partitura odlično zamišljena, s gledišta sprege filmskih prizora i glazbe situacija je loša. Najprije, glazbeni su brojevi kratki, vrlo često (ali ne uvijek) djeluju nedovršeno, a njihovo je pojavljivanje u filmu, čini se, nasumično odabrano. Ne može se čak ni reći da glazba povezuje prizore ili ispunjava prazne scene – doista, dojam je da je njezina uloga isključivo stvaranje nostalgična ugođaja, što ne odgovara uvijek onomu što se prikazuje na filmskom platnu. Također je vrlo nespretno riješena prizorna glazba. Premda Dedić mijenja glazbeni govor pišući aktivniju glazbu, često svojevrsni ambijentalni pop s elementima jazza (koji svira u kafićima i u automobilima), njezine tehničke karakteristike (promjene glasnoće s obzirom na unutarnji i vanjski prostor) vrlo rijetko upozoravaju o kojem je tipu filmske glazbe riječ. Kao da u postprodukciji nije bilo korelacije između umjetničkog i tehničkog dijela posla. Osobito je u negativnom smislu začudna odjavna špica – klapska izvedba pjesme Rajska djevo, kraljice Hrvata koja bi možda željela prenijeti neku poruku, ali koja se ne uklapa u zvučnu sliku partiture. Kraljica Hrvata, naime, narušava osjećaj cjelovitosti koju se Dedić trudio izgraditi. Ukratko: redatelj je imao odličnu glazbu i vrsna skladatelja, ali nije znao što da s njima radi. Šteta.

Irena Paulus