Škrinja narodne mudrosti

Škrinja narodne mudrosti

Antica Menac, Hrvatska frazeologija, Knjigra, Zagreb, 2007.

Da se u svijetu i kod nas posljednjih desetljeća sve veća pozornost posvećuje upravo frazeologiji, osvjedočila sam se i sama na brojnim jezikoslovnim znanstvenim skupovima, na kojima su radovi iz te lingvističke grane sve brojniji. Premda se tim dijelom jezikoslovlja danas bave mahom mlađi jezikoslovci, dobro je što su ih stariji vlastitim radom u to područje svesrdno uputili i opremili potrebnim alatima. Akademkinja Antica Menac, dugogodišnja profesorica ruskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zacijelo je u tom pionirskom pothvatu najzaslužnija. Zato mi je vrlo drago što je smogla snage i volje u svojim poznim godinama da o toj grani lingvistike napiše cjelovit studentski udžbenik, temeljno polazišno i nezaobilazno djelo u bavljenju frazemima i frazeologijom. Nije nikakvo čudo što je rodonačelnica ove znanstvene discipline u Hrvatskoj upravo rusistica, jer je ruska lingvistika od sredine 20. stoljeća bila kolijevka moderne frazeološke znanosti, a to je podatak koji nipošto ne smijemo zanemariti. Frazemi uspostavljaju stalne veze među riječima, u kojima je često jedna sastavnica (ili više njih) izgubila svoje osnovno značenje, no upravo zato frazem zahtijeva stalnost / nepromjenljivost u onom obliku u kojem je zatečen, bez naknadnih »osuvremenjivanja« i/ili »objašnjavanja« – koliko god nam se možda činio i neprozirnim. Na taj način frazem čuva starinu, koju bismo današnjim sveopćim pojednostavnjenjem lako uništili.

Sadržaj knjige, uvrštene u niz Udžbenika Sveučilišta u Zagrebu – Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis – podijeljen je na nekoliko osnovnih tema. Već sami njihovi naslovi otkrit će o čemu je u njima riječ. Prva cjelina, Frazemi – njihov sastav, struktura, odnosi njihovih sastavnica, govori o strukturi frazema, njegovu obliku, podrijetlu, klasifikaciji, o poredbenim frazemima (kao muha bez glave, kao da je s neba pao, obilazi kao mačak oko vruće kaše) itd. Međufrazemski odnosi bave se frazeološkom sinonimijom u hrvatskom i ruskom jeziku. Zanimljivo je pokazati i što je u frazeologiji »naše«, a što je posuđeno iz drugih jezika (Frazeologija i posuđivanje). Frazeologija je zastupljena i u leksikografiji, pri čemu sam s osobitim zanimanjem pročitala prilog o frazemima u Šulekovu Hrvatsko–njemačko–talijanskom rječniku znanstvenoga nazivlja (1874), od kojih je velik dio ostao, srećom, razumljiv i nama današnjima, premda će različite razine znanja utjecati na »poznatost«, odnosno »nepoznatost« pojedinih frazema. Tako npr. autorica kaže kako pojedine sastavnice nisu više u današnjoj aktivnoj upotrebi, za što se, između ostaloga, navodi primjer na harmak. Kad bi mi frazem i bio nepoznat, ta me »nerazumljiva« mjesta nikada ne bi zaustavila (još manje bih se »predala« i zadovoljila njihovom »nerazumljivošću«). Zapravo me svaki frazem potiče na istraživanje, pa se tako i taj harmak etimološki može lako otkriti u mađ. harmagat, ubrzava, požuruje, goni, tjera, navaljuje, što onda jasno pokazuje kako to izgleda kada se što napravi na harmak – na brzinu, brže–bolje, »preko koljena«, kojekako, u svakom slučaju površno, zbrda–zdola i sl. Ukratko, nesolidno.

Posebno poglavlje pripalo je frazeologiji u književnosti (npr. u Gundulićevu Osmanu, Hektorovićevu Ribanju i ribarskom prigovaranju, Mažuranićevoj Smrti Smail–age Čengića i dr.). S tim u vezi ispričat ću jednu ilustrativnu istinitu crticu. Prošle sam godine, u sklopu radionice s budućim prevoditeljicama (slučajno su sve bile djevojke, talijanistice) u Rabu, doživjela nešto zanimljivo, ali što mi je dalo i misliti. Nemalo sam se, naime, iznenadila što im je frazem kao živo srebro bio nepoznat. A ništa drugo kao on nije odgovaralo liku u tekstu koji su prevodile. Kad sam im predložila taj frazem, u čudu su me pitale »a tko će to razumjeti«. Odgovorila sam im »svatko tko je odgojen na knjizi, tko čita tekstove raznih provenijencija i razdoblja i tko se trudi razumjeti ono što čita«. Napominjem da su sve polaznice radionice bile izrazito motivirane za učenje, pa već i to pokazuje da im takva sekundarna literatura silno nedostaje i da bi što veći broj radova o frazeologiji u književnosti bio više nego dobrodošao.

U poglavlju nepretenciozno i skromno nazvanom Dodatni aspekti autorica iznosi vrlo zanimljive elemente smiješnoga u frazeologiji (npr. imati jezik kao krava rep, to ti stoji k'o prasici sedlo itd.), kao i nove pojave u hrvatskoj frazeologiji (preuzimanje elemenata iz stranih jezika, ali i iz hrvatskih dijalekata i slenga; npr. biti u bedu, biti u điru, biti u gabuli, i na rit bi progovorio, nemreš bilivit, kaj god itd.). Na kraju knjige nalazi se vrlo korisno i pregledno abecedno Kazalo hrvatskih frazema (izradila Verica Zorić) koji se navode u knjizi, a lako snalaženje omogućuje korisnicima i broj stranice na kojoj se frazem nalazi. To je zapravo još jedan mali priručni frazeološki rječnik. Bogatstvo informacija upotpunjuje i iscrpna frazeološka bibliografija.

Čitajući ovu knjigu i neprestano joj se vraćajući, mogu na kraju samo reći da mi je žao što u vrijeme mojega studiranja nije bilo ovakve živo i razumljivo napisane stručne knjige o navedenom području. »Zakasnila« sam i na objavljivanje tzv. malih frazeoloških kontrastivnih rječnika, koje je u sklopu frazeološkoga projekta u Zavodu za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokrenula i sa suradnicima (1970–ih godina) izvela upravo profesorica Menac. Autorica je, po vlastitim riječima, frazeologiju počela intenzivnije proučavati u kasnim šezdesetim godinama 20. stoljeća, baš nekako u vrijeme kad sam već bila diplomirala. No možda je i bolje što me frazeologija kao jedna od najzanimljivijih lingvističkih grana »našla« u zrelim godinama. Danas na frazeme gledam poglavito kao na škrinju koja čuva nataloženu narodnu mudrost, pa ako proniknemo u samu srž frazema, otvorit će nam se i stari jezični slojevi i davno iščezli svjetovi. Budući da i sama o mnogim riječima pišem i zato da ih nekako spasim od uminuća, knjigu prof. Antice Menac smatram darom i pouzdanim vodičem koji (mi) je došao u pravo vrijeme. Jer frazeologija ipak traži zaokružen pogled na život i, dakako, bogato iskustvo – vlastito i ono što ga kao čemer magle naših gora vučemo poput popudbine koju ćemo predati mlađim – a jednako ostrašćenim – jezikoslovnim naraštajima.

Nives Opačić