Vijenac 358

Ples, Razgovor

Razgovor: Vlasta Rittig, koreografkinja i pedagoginja

Nije sve u folkloru

Barok je razdoblje u kojem se razvio klasičan balet, zahtjevniji je i u tehničkom i u scenskom izražaju i zapravo je već riječ o formiranom kazališnom plesu

Razgovor: Vlasta Rittig, koreografkinja i pedagoginja

Nije sve u folkloru

slika

Barok je razdoblje u kojem se razvio klasičan balet, zahtjevniji je i u tehničkom i u scenskom izražaju i zapravo je već riječ o formiranom kazališnom plesu


Sedamnaestoga listopada 2007. na otvaranju muzeja dvorca Veliki Tabor plesale su četiri renesansne dame iz plesne grupe Agram iz Zagreba, koje su suitom dvorskih plesova započele svečano otvaranje novouređenoga muzejskog prostora. Vlasta Rittig, voditeljica i koreografkinja skupine Agram, cijeli je aktivni plesački vijek provela u Baletu zagrebačkog HNK, a kad se posvetila pedagoškom radu s mladima, otkrila je mogućnosti povijesnih plesova u smislu scenskog oblikovanja i prilagodbe tehničkim mogućnostima plesača.


Danas ste, kao balerina u mirovini, stalno u pokretu; kako vi kažete: putujuća učiteljica, koja se, koliko ja znam, potpuno posvetila izučavanju, podučavanju i scenskim postavama povijesnih plesova. Kako je sve to počelo?

– Povijesni plesovi dogodili su mi se u pravo vrijeme na pravom mjestu, u Varaždinu 1993. Vlasta Godec, voditeljica Ecos Collegea, putujućega kazališta mladih, omogućila mi je da razvijem sekciju plesova na zadane povijesne teme. Naša je suradnja rezultirala Varaždinskim povijesnim svečanostima u prelijepu Starom gradu. A uslijedili su nastupi u Güssingu, balovi u Varaždinu, srednjovjekovne večeri u dvorcima Trakošćana, Bežanca, Maruševca… Žive slike iz prošlosti u tom su ambijentu bile zanimljive i atraktivnije od učestalih i šabloniziranih nastupa folklornih skupina. Djelovanje sam u tom smjeru proširila u suradnji s Davorkom Ćorko iz varaždinskoga plesnog studija Vindi. Kreirale smo predstavu u HNK Varaždin Plesom kroz povijest, koja je bila zanimljivo putovanje od srednjega vijeka do danas. Od farandole, pavane, mazurke do galop–polke.


Nekako je općenito, i na razini Europe, u porastu interes za srednjovjekovnu kulturu, turnire, vitezove, plemstvo. To je i otvorilo prostor grupi Agram?

– U ta vremena mi smo bili dio europskih kraljevina, monarhija, i naše plemstvo slijedi kulturu i konvenciju dvorskog, odnosno poslije salonskog ophođenja. A to znači i plesova. Agram je nastao 1997. u okviru Kulturnog amaterizma u Zajednici Nijemaca u RH zahvaljujući potpori Vladina Ureda za manjine. Ali 2002, nakon dosta nastupa i gostovanja, Agram se osamostaljuje kao Centar za istraživanje povijesnog plesa, a program proširujem na srednjoeuropsku kulturnu baštinu od 12. do 19. stoljeća. Vodim i plesnu skupinu u udruzi Potkalnički plemenitaši iz Gornje Rijeke, s kojima oživljujem plesove s početka 19. stoljeća – vrijeme prve hrvatske primadone, grofice Sidonije Rubido Erdödy. A unutar Družbe Veronike Desinićke radim na pučkim, srednjovjekovnim plesovima. Ali dvorsku renesansu i baroknu suitu ne mogu raditi s amaterima. Tako da jedino u Agramu imam djevojke s osnovnim baletnim predznanjem. Barok je razdoblje u kojem se razvio klasičan balet, zahtjevniji je i u tehničkom i u scenskom izražaju i zapravo je već riječ o formiranom kazališnom plesu.


Razgovarala Maja Đurinović

Vijenac 358

358 - 22. studenoga 2007. | Arhiva

Klikni za povratak