Na rubu genijalnosti

Na rubu genijalnosti

Ukoliko u jazzu postoji, a postoji, termin multiinstrumentalist, i to onaj najviše interpretativne razine, onda se on može u potpunosti primijeniti u slučaju australskoga džezističkog čuda Jamesa Morrisona

Zagrebačko je jazz–općinstvo u petak 26. listopada u Maloj dvorani Lisinskog moglo prisustvovati doista nesvakidašnjem koncertu.

Ukoliko u jazzu postoji, a postoji, termin multiinstrumentalist, i to onaj najviše interpretativne razine, onda se on može u potpunosti primijeniti u slučaju australskoga džezističkog čuda Jamesa Morrisona. Za bolje poznavaoce taj je glazbeni fenomen provjerena činjenica, za same organizatore vjerojatno veliko iznenađenje, a za one koji su ga u Zagrebu prvi put čuli prvorazredna senzacija.

Trubač, krilničar, trombonist, eufonist, pijanist, skladatelj i aranžer James Morrison rođen je u glazbenoj obitelji u australskom gradu Boorowa 1962. Po dolasku u Sydney već u sedmoj godini počinje svirati kornet a potom trombon, tubu i eufonij, pa čak i alt–saksofon. Kao trinaestogodišnjak već nastupa u noćnim klubovima, potom se upisuje na Konzervatorij New South Wales, a sa šesnaest nastupa već profesionalno u sidnijskom Jazz Cellaru. Kao osamnaestogodišnjak priključuje se kvintetu legendarnog australskog klarinetista i saksofonista Dona Burrowsa. Godine 1979. prvi put stiže u Sjedinjene Države s Australskim jazz–orkestrom, a u izravnu doticaju s jazzom kojem je očito naklonjen, izrazito nadaren, u te se tijekove ubrzo uključuje. Morrisona je osobito cijenio kontrabasist Ray Brown te će njih dvojica često zajedno nastupati i snimati. No otkrivaju ga i drugi, u društvu kojih će nastupiti i u programima znanih svjetskih festivala jazza kao što su: Monterey, Juan–Les–Pins, Pori i North Sea. Boraveći često u Europi, James Morrison nastupa u raznim kombinacijama, a s jednom se, temelj koje čine limeni puhači znanoga salzburškog ansambla Juvavum Brass, predstavio u Zagrebu. Taj je ansambl, sastavljen od truba, trombona, krilnica, tuba i klasične ritam–sekcije, program započeo izvedbama skladbi Horsta Hofera Some More Music i Georga Friedricha Händela Queen of Sheba i tada se na pozornici pojavio poseban gost James Morrison, pokazavši u poznatoj temi All of Me, odmah superiorno, više negoli suvereno vladanje glazbalom u svim registrima. Sviranje je to na granici artizma, koju Morrison vrlo dobro kontrolira, i poštujući umjetničku dimenziju nikad tu granicu ne prelazi. Slijedila su još dva njegova originala, The Master Plan i Enchanted, s promjenama glazbala i ponovljenom dilemom, koji od njih Morrison svira bolje! Izvedbom poznate balade Jeroma Kerna Yesterdays i medley–setom pokojnog američkoga trubača Billa Chasea prvi je dio koncerta bio završen. U drugom vrijedi izdvojiti original Self Portrait s trombonom u glavnoj ulozi, a potom Morrison sjeda za glasovir i u najboljoj jazz–maniri, samo uz ritam–sekciju, izvodi glasoviti gospel–song Glory, Glory Hallelujah s mnogo osjećaja i funkyja, na izvedbi kojega bi mu mogli pozavidjeti i neki u jazzu razvikaniji pijanisti. Izvedba teme No Regret još je više podigla naboj programa, koji je kulminaciju dosegnuo u izvedbi također izvorne skladbe, On The Edge. Bio je to pravi vatromet tehnike instrumenata i jazz–invencije u brzom tempu s neponovljivim trombonskim battleom Jamesa Morrisona i Trevora Miresa. Aranžman Morrisonove skladbe Goin’ Home ostaje također za pamćenje kao prilog poštovanja tradicije jazza, te nije bilo šanse da koncert prođe bez dodatka. A taj je bio pravi Morrisonov one man show, koji je u izvedbi slavnoga Basin Street Bluesa demonstrirao dosad još u nas nezabilježen doživljaj istovremena sviranja trube i glasovira bez orkestra. Na kraju valja istaknuti i besprijekoran korpus limenih puhača, u nekih pogrešno poistovjećen s big bandom, koji je tehnički i zvukovno na najvišoj razini sviranja također donio nešto novo.

Simpatični Morrison, koji vanjštinom podsjeća na dobroćudna činovnika ili sveučilišnog profesora, pršti nesvakidašnjom glazbenom energijom. U nadi da ćemo ga još koji put čuti valja reći da bismo njegov koncert teško mogli usporediti s bilo kojim dosad održanim u Zagrebu.