Na pomolu velika godina hrvatskog filma

Na pomolu velika godina hrvatskog filma

U 2008. očekuju nas premijere sedam jakih filmova od kojih su neki djela najnagrađivanijih hrvatskih redatelja (Brešan, Ogresta, Ostojić, Matanić, Radić, Rušinović i Hadžić), očekuje se početak rada na još četrnaest filmova (četiri stara i deset novih projekata), već su rezervirani (i uhodani) paviljoni na sajmovima u Cannesu i Berlinu, filmove iščekuje kadrovski i financijski konsolidiran središnji nacionalni filmski festival koji će dobiti i najmoderniju projekcijsku dvoranu i projektor za Arenu, Hrvatska ulazi u ključni europski filmski program MEDIA, a s radom počinje desetljećima iščekivan Hrvatski audio-vizualni centar

U povijesti hrvatske kinematografije nakon osamostaljenja nije se nikad dogodilo da u jednoj godini bude okupljen toliki broj redateljskih laureata. Nacionalni program 55. festivala igranog filma u Puli u srpnju 2008. tako očekuju premijere sedam filmova od kojih su neki djela od međunarodno najnagrađivanijih hrvatskih redatelja, čak šestorice dobitnika Velikih zlatnih Arena: Vinko Brešan (za Maršala i Kako je počeo rat na mom otoku), Zrinko Ogresta (za Isprane i Tu), Dalibor Matanić (za Fine mrtve djevojke), Goran Rušinović (za Mondo Bobo), veteran Tomislav Radić (za Što je Iva snimila?) i neuništivi Fadil Hadžić (za Službeni položaj), a konkurirat će im redatelj najnagrađivanijega novog hrvatskog filma Ta divna splitska noć Arsen Anton Ostojić.

Ti redatelji ekranizirali su tri originalna filmska scenarija: Iza stakla (Ogresta po Ladi Kaštelan, radni naziv Razdanjivanje), Tri priče o nesanici (Radić, radni nazivi Pukotine i Kroz noć do jutra) i Zapamtite Vukovar (Hadžić), ali i četiri prozne ili dramske uspješnice: Ničiji sin (Ostojić) i Žena bez tijela (Brešan) po dramama Mate Matišića, Kino Lika (Matanić) po zbirci priča Damira Karakaša i Buick Rivera (Rušinović) po romanu Miljenka Jergovića. Svi spomenuti filmovi već su u cijelosti snimljeni (osim Buicka Rivere, čiji će preostali dijelovi biti snimljeni početkom iduće godine) i u tijeku je njihovo dovršavanje. Premda o spomenutim filmovima, koje sam uglavnom imao prilike vidjeti u svojstvu umjetničkoga ravnatelja Festivala igranog filma u Puli, ne mogu pisati, sa sigurnošću tvrdim da je na pomolu velika godina hrvatskoga filma u kojoj na temelju iznimne kvalitete možemo s pravom očekivati dosad najjači proboj hrvatskih filmskih ostvarenja na velike svjetske festivale.

U 2008. očekuje se i početak snimanja čak četrnaest filmova. Naime, s prethodnih su natječaja preostala četiri filma: Crnci Zvonimira Jurića i Gorana Devića, koji će biti sniman u prvoj polovici iduće godine te Caruso Lordana Zafranovića, Lumpijeva kuća Brune Gamulina i Duh babe Ilonke Tomislava Žaje, koji još očekuju početak snimanja, a Ministarstvo kulture upravo je s trideset milijuna kuna odlučilo sufinancirati deset dugometražnih igranih filmova – U zemlji čudesa Dejana Šorka, Dječje carstvo Branka Ivande, Zagrebački odrezak Rajka Grlića, Metastaze Branka Schmidta, Kenjac Antonija Nuića, Raj na zemlji Ognjena Sviličića, Čovjek ispod stola Nevena Hitreca, Pace kojeg je pojelo more Hrvoja Hribara te dva debitantska filma – Poštar Nikše Sviličića i Projekt Danila Šerbedžije. U sve navedeno za 2009. nisu navedeni projekti koji će biti odobreni u 2008., a ni nezavisne inicijative. Ako i neki od četrnaest filmova zbog koprodukcijskih dogovora nešto kasnije počne sa snimanjem, svakako nema ni govora o 2009. kao kriznoj godini za hrvatsku kinematografiju.

Međunarodnoj promociji tih hrvatskih filmova trebali bi pomoći već rezervirani hrvatski paviljoni na sajmovima u Berlinu i Cannesu, koji su prvi put postavljeni u 2006. (Cannes) i 2007. (Berlin) godini, kao i desetljećima iščekivani Hrvatski audio-vizualni centar (na čelu s iskusnim Albertom Kapovićem), koji se upravo ovih dana useljava u uredske prostore u Zvonimirovoj ulici, a s radom službeno počinje početkom 2008. Središnji nacionalni filmski festival, Festival igranog filma u Puli, na kojem će novi filmovi biti predstavljeni hrvatskoj javnosti, stranim festivalskim direktorima i novinarima, kadrovski je, tehnički i financijski konsolidiran: projektore iz Titova doba zamjenjuje najsuvremeniji projektor uz vrhunsko ozvučenje, sanirani su dugovi koji su se povlačili još od 2003, a ovoga mjeseca počinje dugo očekivano preuređenje pulskoga kina Zagreb, čime će Festival u srpnju 2008. konačno dobiti modernu projekcijsku dvoranu.

Kad svemu tome pribrojimo i očekivani vrlo skori ulazak Hrvatske u ključni europski filmski program MEDIA, možemo s velikim zadovoljstvom ustvrditi da hrvatski film na svim poljima dobiva potporu kakvu svojom kvalitetom nedvojbeno zaslužuje, ali i dugo željenu infrastrukturu potrebnu da se potvrdi kao najjači hrvatski kulturni izvozni proizvod.

Zlatko Vidačković