Na i ispod površine

Na i ispod površine

Redatelju Bergu uspjelo je naizgled nemoguće: snimiti simpatičan politički korektan film koji ne obiluje stereotipima niti zagovara američki ekonomski i politički kolonijalizam, nego pokušava objektivno sagledati uzroke provale nasilja u muslimanskom svijetu

U podmuklu i pomno isplaniranu napadu bombaša samoubojica na naselje zatvorenog tipa u kojem žive američki radnici u Rijadu ubijeno je više stotina ljudi, što bi u konačnici moglo rezultirati nekim novim i nedvojbeno krvavim sukobom između Amerike i islamskog svijeta. FBI na teren šalje tajnog agenta Ronalda Fleuryja (Jamie Foxx) i njegov tim, koji čine stručnjak za eksplozivne naprave Grant Sykes (Chris Cooper), forenzičarka Janet Mayes (Jennifer Garner) i analitičar obavještajne agencije Adam Leavitt (Jason Bateman), koji na raspolaganju imaju pet dana da pronađu krivce za stravičan zločin. Stvari se zakompliciraju kad ekstremisti prikriveni u redovima same vojske pokušavaju likvidirati Amerikance, pa jedina nada ostaje saudijski pukovnik Al-Ghazi (Ashraf Barhom), čija je zadaća zaštititi Amerikance i pomoći Fleuryjevoj ekipi… Iako je Kraljevina ponajprije akcijski, a ne politički triler, potka filma nalazi se u uvodnoj petominutnoj pseudodokumentarnoj sekvenci u kojoj se prikazuje povijest saudijsko-američkog prijateljstva, koje počiva na golemim količinama nafte i koje je u posljednjem desetljeću nekoliko puta dovedeno u pitanje: prvo stvarnim terorističkim napadom u Saudijskoj Arabiji, koji je bio nadahnuće za scenarij filma, te jedanaestim rujna (o čemu je dakako najglasnije i najangažiranije progovorio Moore u poznatom dokumentarcu). Redatelju Bergu i scenaristu Mathewu Michaelu Carnahanu uspjelo je naizgled nemoguće: snimiti simpatičan politički korektan film koji ne obiluje stereotipima niti zagovara američki ekonomski i politički kolonijalizam, nego pokušava objektivno sagledati uzroke provale nasilja u muslimanskom svijetu, jasno razlikujući ekstremiste od dobrih momaka.

Kraljevini se mogu zamjeriti neka tipska mjesta karakteristična za sva ostvarenja ovoga žanra tematski smještena u arapski svijet, a to su preferiranje blijede ili pak zrnate fotografije, snimanje kamerom iz ruke, vizualne distorzije, kao i neizostavna sekvenca napada na kolonu vozila koja je iz nekoga neobičnog razloga osobito draga svim redateljima. Ipak, Kraljevina je unatoč tome profesionalno snimljen film: redatelj ovdje češće koristi izražajne krupne planove i vješto gradi priču (što je ponajprije rezultat koherentnoga scenarija i dobre montaže), pa radnja teče glatko i bez imalo praznoga hoda: unatoč tome što je priča predvidljiva od sama početka, ispričana je vrlo pregledno i s ravnomjernom izmjenom akcijskih i dinamičnih scena. Glumci su uloge odradili uglavnom korektno, onako kako to od njih i zahtijevaju pravila žanra, pri čemu se ipak najviše ističe Ashraf Barhom kao saudijski pukovnik Al-Ghazi, kojemu je uspjelo dojmljivo ocrtati lik oficira naklonjenijega stranim istražiteljima negoli uskogrudnim i rigidnim saudijskim vojnim profesionalcima. Glavna zamjerka filmu nalazi se u njegovu političkom podtekstu. Berg se priklanja jednostavnijoj varijanti koja uzroke zla traži isključivo u religijskim fanaticima, a ne u svim upletenim stranama, ma koliko njegovo viđenje stvari bilo korektno i lišeno tipičnog američkog nadmoćnog stava. Kraljevina je stoga solidan film, koji bi bio još bolji da je scenarij malo dublje zaronio u srž problema, jer se usredotočuje na istinsko i dramaturški uvjerljivo prijateljstvo dvojice pripadnika posve različitih kultura (Jamie Foxx i Ashraf Barhom), što bi bilo dobar kontrapunkt za prikaz lažnog, odnosno ekonomski uvjetovana prijateljstva dvije autoritarne zemlje kao što su SAD i Saudijska Arabija.

Tonči Valentić