Matica hrvatska u Istri bez krova nad glavom

Matica hrvatska u Istri bez krova nad glavom

U vremenu kada se visoko uzdižu ideali jednakopravnosti i gradi društvo u kojemu se različitosti ne progone, već prihvaćaju kao bogatstvo, nedopustivo je da tamo gdje stoljećima žive dvije jezične, kulturne i etničke zajednice, jedna od njih bude prikraćena za ono što se drugoj obilato pruža

Iako najuglednija hrvatska kulturna udruga Matica hrvatska u Istri i u najvećem istarskome gradu djeluje već gotovo 150 godina, njezin pulski ogranak danas je bez svojih prostorija, bez sjedišta. Kako je sada u Puli i sjedište Vijeća ogranaka Matice hrvatske Istarske županije, i ta je Matičina asocijacija bez krova nad glavom.

Dok se pojedinci, stranke na vlasti i institucije poretka izjašnjavaju pobornicima dijaloga, snošljivosti, multikulturalnosti, suživota, europskih vrijednosti i ravnopravnosti... Matica je hrvatska u tom gradu ostavljena bez vlastita prostora i drugih preduvjeta za uspješno djelovanje. Nebrigom odgovornih najstarija naša kulturna ustanova danas u Puli nema ni adrese, ni telefona, ... ništa.

O financiranju da i ne govorimo!

Još prije više od stotinu godina, u vrijeme Austro–Ugarske Monarhije, njezino je djelovanje u Puli bilo veoma živo. Matica je zajedno sa Slavjanskom čitaonicom, Posujilnicom, Hrvatskim sokolom, a povremeno i Družbinom školom te drugim hrvatskim kulturnim, prosvjetnim i športskim udrugama imala sjedište u Narodnome domu, što ga je u tom gradu vlastitim radom i novcem od 1904. do 1906. podigao hrvatski narod Pule i Puljštine. Na čelu s autorom Krasne zemlje Ivanom Cukonom, pulski je Matičin ogranak okupljao tada hrvatsku intelektualnu elitu Pule, snažno djelovao u tom zdanju i na redovitim svojim priredbama okupljao, prema pisanju ondašnjeg tiska, po više od tri stotine sudionika – onoliko koliko ih se moglo smjestiti u velikoj dvorani Doma.

Uz kolektivne članove, pulsku Slavjansku čitaonicu i medulinsku Hrvatsku čitaonicu, istaknuti članovi tadašnje Matice u Puli bili su Matko Laginja, Luka Kirac, Ante Mezulić, Ante Žmak, Josip Žmak, Lacko Križ, urednik lista »Il Diritto Croato« Ante Jakić, časnik carske mornarice, kapetan korvete sin pjesnika Petra Preradovića Dušan pl. Preradović, narodni učitelji i svećenici, odvjetnici i drugi moralni i nepotkupljivi intelektualci koji nisu šutjeli jer su bili zainteresiraniji za položaj svoga naroda nego za karijere, povlastice i vlastite pozicije u društvu. Djelovanje najstarije i najuglednije hrvatske kulturne udruge većinskoga naroda u Istri, kao i djelovanje Družbinih škola, hrvatskih čitaonica, narodnih domova, sokola, posujilnica... utkano je u same temelje hrvatske uljudbe, jezika, identiteta..., njegove opstojnosti.

To su dobro znali oni koji su nakon 1918. i dolaska Istre pod talijansku upravu pozatvarali hrvatska kulturna društva i ustanove, palili narodne domove, knjige, čitaonice, zabranjivali hrvatski jezik, proganjali sve hrvatsko (i slovensko)! Koji su u Puli već u srpnju 1920. zapalili Narodni dom i prije fašizma, ali na potpuno fašistički način, organizirali u tom gradu, u Trstu i diljem Istre prve fašističke lomače knjiga u Europi.

Kultna udruga naše uljudbe s važnim zadaćama kulturnog i nacionalnog djelovanja, širenja knjige i prosvijećenosti, njegovanja svijesti o pripadnosti te odbijanja akulturacijskih nasrtaja, potrebna je Istri i Puli danas kao što je to bilo i u prošlosti.

U društvu bez jednakih mogućnosti za sve i bez prostorija potrebnih za rad, Matica hrvatska nije u mogućnosti svoju kulturnu i nacionalnu zadaću obavljati na način primjeren potrebama te važnosti i ugledu koji uživa u narodu.

Matici hrvatskoj i hrvatskim kulturnim udrugama treba zato osigurati prostorije potrebne za redovito djelovanje, odnosno vratiti im prostore koji su za njihove potrebe pred više od stotinu godina već bili podignuti u Puli.

Zahtjev za povrat zgrade pulskoga Narodnoga doma, u kojoj je danas Gospodarska komora Istarske županije, prije nekoliko je godina mjerodavnima uputila Zajednica hrvatskih udruga u Istri, u kojoj su uz ostale i istarski ogranci Matice hrvatske. Sada se tom zahtjevu zasebno pridružuje i Vijeće Matičinih ogranaka u Istri, koje je i na posljednjim sastancima razmatralo položaj istarskih ogranaka s posebnim osvrtom na nepostojanje sjedišta udruge u Puli.

U vremenu kada se, izgrađujući novi svjetski poredak među narodima i državama, visoko uzdižu ideali jednakopravnosti i gradi društvo u kojemu se različitosti ne progone, već prihvaćaju kao bogatstvo, nedopustivo je da tamo gdje stoljećima žive dvije jezične, kulturne i etničke zajednice, jedna od njih bude prikraćena za ono što se drugoj obilato pruža.

Branimir Crljenko