Kad štrajkaju binci

Kad štrajkaju binci

New York Brodvejsko komercijalno kazalište potreseno je ovih dana velikim štrajkom binskih radnika, rekvizitera i svih onih ljudi koje publika nikad ne vidi na sceni, a bez kojih kazališta ne bi bilo. Umjesto iza scene kazališno pomoćno osoblje dane provodi u javnom štrajku u okolici kazališta na Times Squareu, a milijunski biznis je u nevolji. Producenti i financijaši američkoga komercijalnog kazališta jednostavno su odlučili ne obnoviti ugovore tehničkom osoblju, zahtijevaju smanjenje radne snage, dok binci i ostalo neumjetničko osoblje organizirano u sindikate zahtijeva svoja prava. Užurbano se pregovara, a za to vrijeme posao zapinje jer je većina predstava otkazana. Brodvejsko kazalište se tako ovih dana u New Yorku premjestilo na ulicu, a publika željna scenske umjetnosti svakodnevno prati događanja ili seli na off Broadway, koji normalno radi.

Henrik, heroj ili zločinac?

Stratford na Avonu Heroj ili zločinac? Poznata hrvatska dvojba u središtu je Shakespeareova Henrika V. Tu je dilemu naglasio još Laurence Olivier u svom filmu iz 1944, a najsvježija je kazališna uspomena Hytnerova verzija nadahnuta ratom u Iraku. Sad je Royal Shakespeare Company svoj povijesni ciklus Shakespearea zaključila novom produkcijom Henrika V u režiji Michaela Boyda, u kojem je ta moralna ambivalentnost fino uravnotežena. Uvijek sklon naglašeno dizajniranim predstavama Boyd i ovaj put stvara čudesni vizualni spektakl, ali ne zaboravlja svu moralnu složenost Shakespeareova predloška pa produkcija, tvrdi kritika, jasno artikulira »dramske napetosti razapete između proslave i subverzije«. U naslovnoj ulozi igra Geoffrey Streatfeild, čiji je Henrik, heroj ili zločinac, zamišljen i osamljen.

Grmljavina cunamija i Elektra

Moskva Mihail Volokov, poznat po skandaliziranju publike i politike svojim novim komadom Lezbijke grme kao cunami u kulturnom centru Dom, još je jednom šokirao. Više od bilo kojega ruskog pisca, Volokov svoje komade naseljava opscenostima i iščašenim ljudima s ruba zakona, pervertitima, kanibalima, ubojicama... U Lezbijkama Volokov je i opet opscen, ali ovaj put sve zamata u pseudoromantiku. Dvije bivše prostitutke koje su opljačkale i ubile svoje bogate klijente mirovinu provode na pacifičkom otoku i poput Platona i Sokrata s mnogo ironije raspravljaju o životu, modernom društvu, spolnim organima i muškoj gluposti. U režiji Mika Salova, imena koje je očito nečiji pseudonim, produkcija, unatoč daru pisca za sarkazam i živopisnu jeziku, ipak postaje žrtva kazališne monotonije i polako tone u – dosadu. Dosadna međutim nimalo nije nova Elektra u Teatru na Taganki, koji vodi Ljubimov: tamo je Tadashi Suzuki napravio dinamičnu interpretaciju antičke tragedije temeljenu na Sofoklu i prožetu vlastitom, u svijetu poznatom, glumačkom metodom. Zbor, smješten u invalidska kolica, preuzima znatne dijelove Elektrina teksta, a antička tragedija još jednom uspješno dokazuje koliko je zapravo aktualna.

Bariccov Moby Dick

Rim Romaeuropa Festival, 21. po redu, do sredine prosinca u talijansku prijestolnicu donijet će duh različitih inozemnih estetika. Festival koji tradicionalno spaja sve oblike kazališnog izraza ove godine kao posebnu temu ima suvremeni ples, ali ni dramskih predstava neće nedostajati. Koncept koji istražuje odnos tradicionalnih oblika prema najmodernijem izričaju u 27 predstava predstavlja različite estetike i pogleda na kazalište, a u dramskom segmentu ističe se Bariccova adaptacija Melvilleova Moby Dicka. Zanimljiva je i jeruzalemska predstava Spitting Distance (prevedimo je kao Na pljucomet) ironična priča o normalizaciji u ratu, koju su zajedno napravili židovski i palestinski glumci.

Jasen Boko