Isto je sunce

Isto je sunce

Darko Gašparović, Trag Koreje. Seoul – Rijeka, 2004–2006, DHK – Ogranak u Rijeci, Verba d.o.o. Rijeka, 2007.

Ugledni teatrolog, dramaturg i kazališni pisac, Darko Gašparović, oteo je svenazočnom fenomenu zaborava svoja dragocjena sjećanja na boravak u Koreji, gdje je bio profesor hrvatskoga jezika i književnosti na Korejskom sveučilištu za strane studije. Na gotovo 250 stranica čitamo zanimljive dnevničke, putopisne i autobiografske zapise te teatrološke studije ugledna poznavatelja. Upravo prožimanje žanrova čini knjigu posebnom, jer se unutar njezinih korica isprepleću bogatstvo iskustva s osebujnim osjećanjem života i svijeta. Osobit emotivni začin čine četiri uvrštene pjesme koje nedvojbeno svjedoče o autorovu poetskom senzibilitetu (Sunce nad rijekom Han, Put s ginkom, Gdje je sad ruho zlatno, Pjesma pahulja).

Autor će u pjesmi Sunce nad rijekom Han zapisati: »Isto je sunce posvuda kamo god ideš« Doista, sunce je isto posvuda. Ono obasjava i razotkriva sve zemaljsko, ali i ono naše unutrašnje ja, našu osobnu osjećajnost koja navire iz dodira s nepoznatim, dalekim, čudesnim svjetovima koji obogaćuju. Samo prirođena skromnost autorova mogla je iznjedriti ove rečenice: »Ako ništa, tješim se da je knjiga pisana iz osjećaja ljubavi, pa joj, poštovani štioče, budi milostiv.« A upravo je osjećaj ljubavi ono najljepše i najplemenitije što pokreće ovu knjigu: ljubav prema svome zavičaju i domu, iznimna, gotovo zaljubljenička predanost poslu, i osjećaj zahvalnosti i poštovanja prema jednoj kulturi i povijesti »od gotovo pet tisućljeća postojanja«.

Ako se grad Seoul izgovara soul, kao na engleskom duša, (kako nam sugerira autor), onda Gašparovićevu putopisno-memoarsku prozu Trag Koreje nosi razdragana, znanja željna duša, otvorena svemu što potiče lijepo, znakovito i različito, što stvaralački razmiče granice viđenoga. To je razlistana duša koja živi punim životom. Metaforički rečeno, ova je knjiga zagrljaj svjetova… Ona širi, kako se danas često govori, pozitivne vibracije – budeći žudnju za putovanjima, za novim spoznajama.

Stilski uravnotežena, ona je plemenit trag Homo sapiensa, ali je isto tako u njoj nazočan i trag homo ludensa, jer nije suhoparna i namrštena, nego protkana diskretnim humorom. Gašparovićeva knjiga Trag Koreje voli životne performanse, ona se u ovom globalističkom i nebajkovitom svijetu jasno i otvoreno raduje životu, opčinjena svekolikim čarolijama Istoka. Jedino nam je žao što crno-bijeli slikovni prilozi nisu efektniji.

I na kraju, kao zaključak, opet ću se poslužiti autorovim stihovima, jer bjelodano izriču divljenje svekolikoj ljepoti življenja:

Ovdje zašutjeti valja odjenut se u smjernost

Divit se Božjemu djelu čovjeku danu

(Pjesma pahulja)

Ljerka Car Matutinović