Humorno očuđenje

Humorno očuđenje

Finalno simbolističko-ekspresionistički melankoličan, Menzel izrazitom senzibilnošću uobličava Hrabalovo karelčapekovsko filozofsko-utopističko, dobrohotno poimanje maloga čovjeka u vrtložnoj smjeni epohalnih režima

Priča o ambicioznu no naivnu konobaru, hotelijerskom aspirantu, čija snalažljivost i oportunistička narav tijekom ratnih strahota i previranja u Čehoslovačkoj tijekom dvadesetih preko četrdesetih sve do šezdesetih godina 20. stoljeća dovode do zanimljiva raspleta njegovih želja, posljednji je film češkoga veterana, oskarovca i maestralnog potpisnika naslova poput Striženo-košeno, Selo moje malo, Hirovito ljeto, Ševe na žici ili Strogo kontrolirani vlakovi – Jiríja Menzela. Već šesti put adaptirajući književno štivo kontroverznoga Bohumila Hrabala, Menzel nanovo realizira djelo slična senzibiliteta poput prethodnika; široko omiljena, autohtona češkoga humora – smjelu mješavinu Fellinija, nijemih slapstick-komedija (manje verbalne, a više vizualne potke), razigranih nadrealnih sekvenci i gorkoslatke drame. Pritom je hibrid komičnog i tragičnog dan u savršenu omjeru i odmjerenu tonu – bez banalnosti ili didakticizma. Finalno čak simbolističko-ekspresionistički melankoličan, Menzel u Služio sam engleskog kralja izrazitom senzibilnošću uobličava Hrabalovo karelčapekovsko filozofsko-utopističko, dobrohotno poimanje maloga čovjeka u vrtložnoj smjeni epohalnih režima. Tehnike kojima se pritom služi, a sve ogrnute ruhom humorne komedije i specifičnoga nostalgičnog očuđenja jesu sarkazam, ironija, cinizam.

Naširoko (poglavito pak u Hrvatskoj) omiljeni i cijenjeni novovalni filmski (i plodonosni kazališni) redatelj te ponajbolji svjetski potpisnik celuloidnih komedija, Jirí Menzel tako je i opet, nakon trinaestogodišnje stanke, napravio jedan od najgledanijih filmova u Češkoj ove godine (statistika kaže da ga je u domovini vidjelo više od osamsto tisuća ljudi), dobitnika nagrade kritike FIPRESCI na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu. Raskošne produkcije, nakrcan neizbježnim prepoznatljivim, vrlo češkim stavkama poput ženske golotinje i šašave gospode, Služio sam engleskog kralja tako progovara o drukčijem svijetu, koji, iako prošlost, i danas zadržava mnoge poveznice sa suvremenim čovjekom i svakako daje posvetu njegovoj izdržljivosti.

Katarina Marić