Filozofija, znanost i religija

»Filozofska istraživanja«, gl. ur. Ante Čović, br. 106. sv. 2 HFD, Zagreb, 2007.

Drugi ovogodišnji broj »Filozofskih istraživanja« posvećen je odnosu filozofije, znanosti i religije i sadrži izbor radova nastalih kao izlaganja s istoimenoga simpozija koji je organiziralo Hrvatsko filozofsko društvo u sklopu prošlogodišnjih Dana Frane Petrića. Osam tekstova u tematu pokušavaju uspostaviti mogući dijalog između tih različitih, ali u velikoj mjeri i komplementarnih disciplina. Tako Anđelko Domazet govori o odnosu teologije i psihologije iz teološke perspektive, Iris Tićac također iz kršćanske perspektive detaljno razmatra prinos Karola Wojtyle na polju etike ukazujući na značenje njegovih razmatranja, a Josip Oslić u biografskoj analizi djela Vjekoslava Bajsića ukazuje na povratnu vezu prirodoznanstvene spoznaje i religije, zalažući se za njihovo ponovno životno–svjetovno utemeljenje. Članak Tomislava Petkovića odudara od ostalih tekstova u tematskoj cjelini jer se jedini bavi odnosom religije, znanosti i filozofije iz uže znanstvene, odnosno fizikalne perspektive: težište je na problemima kozmologije i religije te konačnim pitanjima o postanku svemira kojima se jednako tako može pristupiti iz fizikalnog kao i kršćanskog interpretacijskog horizonta. Hrvoje Relja govori o znanstvenoj kozmologiji, odnosno vezi fizike i filozofije na primjeru američkog filozofa Stanleyja Lewisa Jakija, a Ivica Žižić obrađuje problem fenomenologije i teologije, čineći to kao i Relja, uzimajući za primjer djela jednog autora, u ovom slučaju Jean–Luca Mariona. Tekst Željka Senkovića jedini je u tematskom bloku koji bi se moglo nazvati filozofskim jer polazi upravo od klasičnoga filozofijskog pristupa problematici znanosti i religije: Senković u središte svoje analize postavlja Kanta i tematizira njegova stajališta o mogućnosti znanja u kontekstu prikladne epistemologije. Posljednji je tekst u toj tematskoj cjelini onaj Alena Tafre o religijskim i mističkim aspektima ideje napretka i imaginarija moderne.

Od ostalih priloga u ovom broju tu je i rad Snježana Hasnaša pod naslovom Priroda i čovjek, u kojem autor sažima filozofsko razmatranje odnosa čovjeka i prirode od novoga vijeka do danas, smatrajući kako je razvoj znanosti donio dva moguća pristupa tom problemu: biotehnološki i filozofijsko–antropološki. Slavko Amulić bavi se srodnom temom, krizom suvremenoga društva i znanosti, upućujući na djela Fritjofa Capre. U stalnoj rubrici Pregledi i osvrti časopis donosi tri teksta: Mirka Aćimovića o pozitivizmu i teoriji relativnosti, Jelene Zlatar o Anthony Giddensu i problematici intimnosti te Marka Tokića o simbolici broja u slikarstvu Nikole Božidarevića. Uz spomenute tekstove, tu su i recenzije i prikazi te kratki izvještaji o nedavno održanim simpozijima i predavanjima. »Filozofska istraživanja« jedan je od ponajboljih časopisa za filozofiju u Hrvatskoj s dugom tradicijom i visokim profesionalnim kriterijima, ali u posljednjih nekoliko godina postoji neobična i pomalo iritantna tendencija da se većinom objavljuju radovi autora koji filozofiju promatraju iz medicinske, kršćanske ili znanstveno–pozitivističke perspektive, umjesto izvornih filozofskih refleksija o znanosti, religiji i medicini, zbog čega časopis ponekad više nalikuje bioetičkom glasniku ili kršćanskom zborniku. Ostaje tek nada da će »Filozofska istraživanja« ponovno postati ono što kazuje i sam naslov: časopis koji na filozofski način istražuje teme koje su ponajprije filozofski relevantne, pri čemu bi se trebalo osloboditi vladajuće dogme da je bioetika jedina moguća etika i da je o odnosu filozofije i religije moguće govoriti jedino iz perspektive druge navedene.

Tonči Valentić