Eksperimentalno remek-djelo

Eksperimentalno remek-djelo

Uže (Rope), 77 min, SAD, 1948, Continental

Bezrazložno umorstvo poradi zadovoljenja intelektualne taštine, takozvani savršeni zločin u svojim je radovima, nakon Alfreda Hitchcocka, istraživala još nekolicina autora, a nadahnuti notornim slučajem Leopold – Loeb iz dvadesetih godina prošloga stoljeća, osim sama Hitcha u Užetu, bili su i, izravnije, Barbet Schroe-

der u Ubojstvu po brojevima, odnosno labavije (no mnogo strašnije) Michael Haneke u Funny Games. Tinejdžeri i intelektualna elita zanesena ničeov-skim idejama o natčovjeku, mladi ljubavnici Leopold i Loeb uhićeni su nakon umorstva četrnaestogodišnjeg Loebova rođaka, a Hitch također gledateljstvo već otpočetka upoznaje s počiniteljima filmskoga zlodjela te suspense ne gradi na whodunnit-premisi nego zadiranjem u psihologiju i motivacije likova pa film postaje svojevrsna studija dekadencije etičnosti, no i iščitavanja filozofskih preokupacija karaktera. Neobičan, onodobno gotovo eksperimentalan film, kazališne mizansceničnosti, Uže je pravo Hitchcockovo remek-djelo iz sjene, manje poznato, no maestralne gradacije napetosti i fluidno vođene radnje.

Simbolična završnica

Saboter (Saboteur), 104 min, SAD, 1942, Continental

Trivia filma Saboter kaže da je Alfred Hitchcock za glavne uloge najprije želio angažirati Garyja Coopera i Barbaru Stanwyck, što bi namjesto osrednje Priscille Lane te poglavito blijedoga, mlakog i posve nekarizma-

tičnog Roberta Cummingsa svakako bio mnogo bolji izbor; pa bi i slika filma zasigurno bila ponešto drukčija. Sve u svemu, unatoč ponešto banalnu, a svakako patetičnu (crno-bijelom, pro-pagandističkom) scenariju, riječ je i dalje o napetu filmu nepogrešivo hičkokovskoga rukopisa, s načetom redateljevom preokupa-cijom krivo optužena pojedinca te prepuna živopisnih sporednih karaktera (slijepac Vaughana Glasera, putujući cirkus), s antologijskom (a svakako i simboličnom) završnicom unutar Kipa slobode.

Sretan sam!

Detektiv Droopy (Tex Avery’s Droopy) – epizode 1-8 i 9-17 (Vol. 1 i Vol. 2), 56 i 59 min, SAD, 1954, Continental

Vintaž–detektiv, baset Droopy, svakako je jedan od najoriginalnijih animiranih junaka u povijesti crtanoga filma; njegov tvorac Tex Avery učinio ga je još dalekih četrdesetih godina 20. stoljeća tromim i flegmatičnim, bezizražajnim i beskrajno smiješnim genijalcem u ulozi kontrasta počesto frenetičnoj radnji nakrcanoj reskim humorom u nizu kratkih crtića prepunih postmodernistički doziranih samorefleksivnih gegova – likovi su, naime, svjesni da su dio animacije te se obraćaju gledatelju, gledaju u kameru te komentiraju radnju. Detektiv Droopy stoga prava je doza osvježenja na domaćem tržištu DVD-a, poglavito ima li se na umu Droopyjeva trademark rečenica – You know what? I’m Happy, izrečena monotonim glasom, blazirana izraza lica.

Swiftovska satira

Pun mi je kufer (Muxmäuschenstill), 89 min, Njemačka, 2004, Discovery

Kvazi mockumentary redatelja Marcu-sa Mittermeiera te scenarista i glavnoga glumca Jana Henrika Stahlberga Pun mi je kufer mračna je, mattstoneovska/treyparkerovska (southparkovska), jonathanswiftovska satira na društveni aktivizam i vigilantizam koji neizbježno, poručuju autori, degenerira u bezakonje i moralni relativitet. Niskobudžetna ogoljela vizualizacija zadanoga materijala pritom u prvi plan postavlja samu poentu odnosno glumačke sposobnosti Stahlbergove, koje zaslužuju mahom pohvale. Njegov donkihotovski križar na svoju ruku ispravlja od boga zaboravljen svijet, napučen ljudima koji ne mare za zakone – počevši od prebrze vožnje, preko nebrige za ekološka pitanja do raznih oblika razbojstava i nasilja, no njegov angažman i rješenja svakako izazivaju nove probleme i posljedice zbog neodgovornosti za vlastite postupke.

Katarina Marić