Duhovni pokretač

Duhovni pokretač

Sloboda Mirani Zuger dopušta prijelaze kroz propusnu membranu između apstrakcije i asocijativnosti na tragu figuracije. Doživljaj se zbiva upravo u toj dinamičnoj propusnosti

Objašnjavajući naziv koji je dala ciklusu ulja na platnu, Vie en rose, Mirana Zuger, mlada kanadska slikarica hrvatskoga podrijetla, pojasnila je da se on odnosi na njezin pozitivan doživljaj Hrvatske, u kojoj studijski boravi već nekoliko mjeseci. Od same činjenice ugodna iznenađenja tom izjavom nekoga tko dolazi iz drukčije sredine važnija je njezina pretpostavka iskustva. Naime, svaka se pojedina slika odnosi na pojedino iskustvo, doživljaj ili događaj iz Miranina života u Hrvatskoj. Kao što sama piše u katalogu izložbe nedavno održane u Galeriji Marisall u Zagrebu: »Vie en rose je vizualno putovanje proizašlo iz dnevnih utisaka mojega dvomjesečnog umjetničkog posjeta Hrvatskoj. Ova izložba djeluje kao predložak, kao priča o događajima u tom periodu«.

Likovni jezik kojim prenosi različite sekvence događaja počiva, pod utjecajem sjevernoameričkoga školovanja, na tradiciji lirske apstrakcije. Blisko iskustvo apstraktnoga slikarstva pružila joj je mentorica Françoise Sullivan, poznata pripadnica ugledne montrealske skupine Les Automatistes, utemeljene u prvoj polovici četrdesetih godina prošloga stoljeća. Samo ime sugerira da je kreativni čin njezinih pripadnika bio uvelike određen teorijom automatizma, koju su preuzeli od nadrealista.

Kao što u katalogu navodi Leila Mehulić, uz istomišljenike Paula-Émilea Borduasa, Jeana-Paula Riopella i Fernanda Leduca, Sullivanova je bila pionirom slikarskog izraza, koji je moguće opisati riječima Hansa Hartunga »kao čin rođen iz unutarnje nužnosti«. Stav toga pokreta ticao se moralne dužnosti pojedinca da živi autentično, to jest da bude slobodan.

Sloboda Mirani Zuger dopušta prijelaze kroz propusnu membranu između apstrakcije i asocijativnosti na tragu figuracije. Doživljaj se zbiva upravo u toj dinamičnoj propusnosti, a asocijativnost pojedinih kompozicija podjednako počiva na izražajnosti oblika kao i na punini jarkoga kolorizma. Unutar slikarskoga polja (platna su najčešće u obliku kvadrata, što daje poseban osjećaj ravnoteže) odvijaju se zanimljive reperkusije oblika: ponavljanja i odjeci kao naznake komunikativne dimenzije kojoj autorica stalno teži: komunikacija s vlastitim iskustvom, komunikacije između djela i komunikacija s gledateljem. Unutarnja nužnost oblika i boja u iskustvenom i duhovnom pokretaču uvjetuje i nužnost slijeda od maksimalno stišanih (Starting point) do najraskošnijih kompozicija velikoga napona (Ochre brings out my true colours) kao istinskih vizija Miranina života u ružičastom.

Barbara Vujanović