Vječnost sumnji

Vječnost sumnji

Božidar Brezinščak Bagola, Između sumnje i predanja. Sabrane pjesme, Alfa, Zagreb, 2007.

Poezija Božidara Brezinščaka Bagole sva se može osmisliti u naslovu pjesme iz »pasionske baštine« (Učitelj ovaj nije poput drugih). Ona je odjek muka iz Getsemanskog vrta, nastala iz prežalosne pjesnikove duše, iz njegove ranjive ljudskosti bremenite sumnjama u svrhovitost postojanja. Premda čvrste unutarnje strukture i formalno uravnotežena, ta se poezija nalazi na raskrižju tradicionalne poetike i samosvojnosti, osjenčana chiaro–scuro–kazivanjem i uvjerljivim, intimističkim poetskim upozorenjima. Ta je lirika sva u traženjima odgovora što ih pjesnici odvajkada iščekuju, kontemplirajući pred poetskim zidom plača:

kako podnijeti blijedu samoću

beznadne zvijezde razdiranje duše

krvavu maglu nevidljive repatice

gasnuće ljubavi gubitak svete tišine (Duša nasmrt žalosna)

Pjesnikova kreativnost raskriva samozatajan, mučan govor poetskih sintagmi, gotovo gnomskih inkantacija, u kojima je kondenzirana simbolika prošlosti i sadašnjosti:

u odsječenom uhu odjekuju stoljeća

duša skrivena u koricama mača(Duša nasmrt žalosna)

Ova poezija nije samo ispovijed nasušne potrebe za Bogom, misaona žudnja za Učiteljem koji nije poput drugih, ona je i kontrapunkt samogovora koji u čeznuću i predanosti vjeri ne zatvara oči pred grubostima života i svekolikih razočaranja.

Uporišna su središta Bagoline lirike u traženju milostivog Boga koji bi prigrlio čovjeka, ne oduzimajući mu ufanje u životni ekvilibrij u kojem bi egzistirala, ali i opstojala, ljubav jedinke prema čovjekolikom mnoštvu što fatumski, nezaustavljivo, kreće prema kraju svoga bivstvovanja, to jest prema – smrti. Ni ljubav između čovjeka i žene te uzajamna nježnost koja proizlazi iz obiteljskog nukleusa, ne mogu nadvladati tragiku stvarnosti u kojoj se koprca nasmrt žalosna duša:

trebam te o bože

ovaj svijet te nimalo ne slavi

bori se za kruh svagdanji

(Noćni psalmi)

Bilo da je riječ o pjesmama na slovenskom jeziku koje su poetsku opstojnost u pjesnikovu prijevodu našle u čvrstoći hrvatske metričke strukture, bilo da je riječ o kajkavskoj lirici koja je prigušeno satirična, jedno je neopozivo u poeziji Božidara Brezinščaka Bagole: vječnost sumnji, realistično prodiranje u ono opće da bi se kreativno dotaknula dubina osobnog.

Ljerka Car Matutinović