Vizija flamenca

Vizija flamenca

Godine 1983. španjolski redatelj Carlos Saura snimio je drugi film svoje plesne trilogije – Carmen. Premda nadahnuta književnim djelom Prospera Meriméea, Carmen je i opera Georgesa Bizeta, a to se dobro čuje na soundtracku koji je izdao Polydor. Naime, soundtrack sadrži ulomke iz Bizetove Carmen koji se miješaju sa španjolskom tradicijskom glazbom – flamenkom.

U filmu postoje dva skladatelja: jedan je Georges Bizet čija se temperamentna, ali klasična opera nikla na ideji talijanskog verizma miješa s glazbenim flamenko-brojevima (jer flamenko je i glazba i pjevanje i ples) koje je, također u okvirima snažne, temperamentne, ali izvorne španjolske tradicije, skladao gitarist Paco de Lucia (na primjer, Bulerias doslovno izvire iz arije Carmen Seguidilla; Fiesta Popular otvara put u toreadorovu pjesmu, a pjevani i plesani broj The Women's Knife Fight in 'La Tabacalera de Sevilla' nastavlja se u plesanu, ali klasično praćenu scenu brojem iz Bizetove opere The Soldiers Arrest Carmen). Na CD-u se čuje da je redatelj jednako ozbiljno shvaćao glazbu Georgesa Bizeta (uzeta je vrhunska izvedba u kojoj sudjeluju Regina Resnik i Mario del Monaco) kao što je ozbiljno shvaćao gitarističke improvizacije Paca de Lucije i njegova kolege Antonija Solere (Intermezzo, Adagio). Tu je također pjesma Stop Crying Paca Cepera, koju dojmljivim, grlenim glasom izvodi pjevačica flamenka Pepa Flores u pratnji Paca de Lucije.

Riječ je o pravom soundtracku u smislu zvučne staze: producenti se uopće nisu sustezali ostaviti glasove glumaca (koji zapravo i nisu glumci, jer plesni par Antonio Gades i Cristina Hoyos glumi sam sebe) te udarce nogu plesača koji u nekoliko brojeva (The Search for Carmen, Company Rehearses, Fight With Sitcks) zvukom oživljavaju viziju flamenka. Soundtrack odaje samo dio priče – za punu sliku potrebno je pogledati film, koji na nekoliko različitih razina pripovijeda priču o Meriméeovoj, Bizetovoj i Saurinoj Carmen.

Irena Paulus