Vijenac 357

Multimedija

TV: Ponos Ratkajevih, HTV

Um Gottes Willen

Ponos Ratkajevih donekle je raskošno produciran, fabularno pregledan i slikovitim likovima napučen, no suhoparno i često vrlo kruto režiran, kao i odveć maniristički glumljen serijal, s likovima koji su predvidljivo shematizirani i nerijetko karikaturalni

TV: Ponos Ratkajevih, HTV

Um Gottes Willen

slika

Ponos Ratkajevih donekle je raskošno produciran, fabularno pregledan i slikovitim likovima napučen, no suhoparno i često vrlo kruto režiran, kao i odveć maniristički glumljen serijal, s likovima koji su predvidljivo shematizirani i nerijetko karikaturalni

Stalna na tom svijetu samo mijena HTV–ove programske sheme jest. S dolaskom svake nove uredničke garniture na državnu dalekovidnicu, ljudi uvjerenih da upravo s njima započinje renesansa katedrale duha, da znaju kako gledanost svih projekata podići do neslućenih visina i marketinški savršeno pokriti svaku sekundu programa, za pretplatnike pred malim ekranima nastupi sezona uzaludna listanja novinskih TV–vodiča. Naime, dok u voditeljske stolce emisija informativnog programa sjedaju osobe koje očito pate od disleksije i(li) dislalije (srećom, prijatelji su novih glodura pa im je atraktivno radno mjesto makar privremeno sigurno), prvi potezi novopečenih urednika redovito se svode na nevjerojatne rošade programske satnice, na nagla i nebulozna mijenjanja termina emitiranja popularnih serijala koje publika godinama prati u određeno vrijeme te na posve neobjašnjiva smještanja atraktivnih filmskih premijera u vremena igranja Lige prvaka i u sitne sate kad pred malim ekranima ostaju samo kasni ćukovi, netopiri i ljudi koji kronično pate od nesanice. Gledatelji istodobno zbunjeno pokušavaju otkriti u kakvoj je crnoj rupi nestala Galactica, tko je smijenio Američku predsjednicu (sigurno Hlo, nema tko drugi) i kad je Tony Soprano zakazao novi termin kod brižne psihijatrice? Drastičan pad gledanosti gotovo svih sadržaja, koji uslijedi već prvih tjedana novoga TV–rasporeda, vlasnicima menadžerskih ugovora na Prisavlju stigne kao hladan tuš, nakon čega se programska satnica vraća u normalu.

Ove je jeseni tako, um Gottes Willen, isprva u udarnom svakovečernjem terminu osvanula nova Avina telenovela Ponos Ratkajevih, koja je zahvaljujući poražavajuće niskom rejtingu od svega devet posto (Big Brother je ipak jači) ubrzo vraćena u uobičajeno vrijeme emitiranja prije Dnevnika. Nakon triju iznimno gledanih sapunica, priučena scenaristica Jelena Veljača i Avin suvlasnik i producent Roman Majetić HTV–ovu su gledateljstvu po navodno paprenoj cijeni od 38 milijuna kuna ponudili stilski i tematski sličan, no ponešto ambiciozniji, zahtjevniji i sadržajem donekle različit format telenovele. Odlučivši se pozabaviti izmišljenom suvremenijom poviješću i izmaštanim obiteljskim i romantičnim dramama članova stvarne obitelji Rattkay, izumrle prije više od dva stoljeća, Ava je, kako se zasad čini, realizirala razmjerno pristojan posao. Vremenski smješten u burno i dramski zahvalno vrijeme prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, razdoblje revolucionarnih prevrata i velikih društvenih promjena koje autorima omogućuje zanimljivo i potencijalno intrigantno (oprez, jer ipak je riječ o eskapističkoj telenoveli) poigravanje zacijelo tragičnim sudbinama protagonista, Ponos Ratkajevih donekle je raskošno produciran, fabularno pregledan i slikovitim likovima napučen, no suhoparno i često vrlo kruto režiran (Branko i Nikola Ivanda te Milivoj Puhlovski), kao i odveć maniristički glumljen serijal, dijelom sniman na autentičnim lokacijama u dvorcu Miljana. To što su likovi protagonista predvidljivo shematizirani i nerijetko karikaturalni (nevjerojatno naivni, budalasti i inertni pozitivci, dijabolično zli negativci, suvišni i komični časnici Kraljevske vojske Jugoslavije) ide na dušu gospođice Veljača. Njezina je krivnja i ambiciozno posezanje za krležijanskim motivima dekadentne i nečistom krvlju opterećene glembajevske buržujske obitelji, staleških sukoba i buđenja revolucionarne svijesti, koji u površnoj scenarističkoj obradi dobivaju trivijalnu i gdjekad tragikomičnu interpretaciju.

Dok mladi komunisti uzvikuju »Sumnjičenjem lojalnih ljudi ova partija neće moći naprijed!«, a plemstvo tronuto zdvaja »Aba mutti« i »Mein Gott«, ja svakog trenutka očekujem da bolećiva barunica Veronika, koju glumi Sanja »Slava Rat… Raškaj« Vejnović, ogorčeno poviče »Die Rattkay sind Mörder und Falschspieler!«

Vjerujem da me Jelena Veljača neće iznevjeriti.


Josip Grozdanić

Vijenac 357

357 - 8. studenoga 2007. | Arhiva

Klikni za povratak