Vijenac 357

Glazba

Filmska glazba: Michael Clayton, red. Tony Gilroy, sklad. James Newton Howard

Sintetski ambijent

Filmska glazba: Michael Clayton, red. Tony Gilroy, sklad. James Newton Howard

Sintetski ambijent

slika

Partitura za film Michael Clayton ne odaje skladatelja koji je napisao raskošne partiture filmova King Kong, Dinosaur, pa čak ni skladatelja koji je pisao glazbu za filmove Nighta Shayamalana. Doduše, Šesto čulo, Znakovi i Zaselak najavljuju dijelom ono što će se čuti u Michaelu Claytonu – glazbu kao ugođaj, atmosferu. Budući da je Michael Clayton vezan uz život tvrtke, nije čudno da se skladatelj James Newton Howard odlučio za neutralniji pristup. Partitura je kompletno dizajnirana u računalu približavajući se, sintetskom ravnomjernošću, zvukovima ulice ili razgovorima službenika i odvjetnika. Možda je takav pristup potaknuo sam lik, no opisivanje Michaela Claytona kao beskrupulozna, bezosjećajna čistača pada u vodu već pri prikazu njegova odnosa sa sinom. Također, što se film više razvija, to je jasnije da je Clayton posve čovječan (u dugovima, voli kartanje, nastoji se družiti s rodbinom, pokriva prijatelja i istražuje njegovo ubojstvo). Očekivalo bi se da će glazba pokazati neki razvoj, neki pozitivan pomak, ali Howard zapravo ne čini ništa (dramaturško se funkcioniranje glazbe, doduše, naslućuje pri povezivanju prizora s konjima iz uvoda s prizorom telefonskoga razgovora Claytonova sina s progonjenim odvjetnikom Arthurom uz pomoć iste sintetske teme).

Glazba je od početka do kraja na razini ambijentalne i uklapa se u nehumani, savršeni, sterilni prostor tvrtke. Jedino čime dramaturški sudjeluje u priči nisu zapravo teme, pa ni harmonije, pa ni boje – sve je to ostalo na bezbojnoj, bezokusnoj razini ambijentalne sintetske glazbe – to je glasnoća, koja se postiže gomilanjem zvukova ili jednostavno poglašnjavanjem; jer upravo glasnoća u iznimnim situacijama upozorava na dramaturšku napetost i na opasnost za život lika iz naslova. Teško je reći da li je naglašena ambijentalnost glazbe dobra ili loša. U svakome slučaju, glazba ne privlači na sebe pozornost, odražava mjesto i vrijeme zbivanja (suvremeni američki grad) te se u to toliko uživljava da na mnogim važnim mjestima (Arthurovo ubojstvo) radije prepušta mjesto dokumentarističkoj tišini.


Irena Paulus

Vijenac 357

357 - 8. studenoga 2007. | Arhiva

Klikni za povratak