Vijenac 357

Glazba, Kolumne

JAZZ AD LIBITUM - Mladen Mazur

SEZONA JE POČELA

Programska je razina koncerta rasla prema kraju izazivajući dobro popunjenu dvoranu na zasluženi dodatak. Sudeći prema najavama očekuje se da će nam Big band HRT–a u predstojećoj sezoni podariti još nekoliko kvalitetnih koncerata i gostovanja

JAZZ AD LIBITUM - Mladen Mazur

SEZONA JE POČELA

slika

Programska je razina koncerta rasla prema kraju izazivajući dobro popunjenu dvoranu na zasluženi dodatak. Sudeći prema najavama očekuje se da će nam Big band HRT–a u predstojećoj sezoni podariti još nekoliko kvalitetnih koncerata i gostovanja


U srijedu 17. listopada u studiju Bajsić HRT–a najavljena je, a u nedjelju 21. listopada započela sezona 2007/08. ciklusa koncerata Big banda Hrvatske radiotelevizije, prvi put pod ravnanjem multisaksofonista Saše Nestorovića, koji odnedavno dirigentski pult dijeli sa šefom dirigentom Silvijem Glojnarićem. Zanimljivo je da se Big band HRT–a tom sezonom vratio u Malu dvoranu Vatroslava Lisinskog, dok u njegovu studiju Bajsić ove sezone gostuje Big band HGM–a, koji s Prisavljem i nema formalne veze.

Prvi je koncert nove sezone Big banda HRT–a bio programski podijeljen na dva dijela. U prvom je bilo izvedeno pet skladbi Nestorovića, Goodwina i Glojnarića. Pretencioznije djelo Saše Nestorovića, u aranžmanu Silvija Glojnarića, nagrađeno od DHS–a 2005, praizvedeno je još prije nekoliko godina u interpretaciji Zagrebačkog jazz portreta, doživjevši zvukom znatnu puniju sliku većega korpusa s vrlo dobrim solističkim dionicama autora, Arsena Ereša, Davora Križića i Julija Njikoša. Nestorović je i autor već čuvene Balade In As, a jedina je skladba stranog autora, Goodwina, u prvom dijelu bila Mueva Los Huesos, izvedena u latinskoameričkom ugođaju.

Saša Nestorović u tom je dijelu koncerta kao solist prvi put predstavio turski narodni instrument, zurnu (ne zurlu!), kombinaciju usnika oboe i drvene frule, postigavši zvukovnu novost.

Završetak je prvoga dijela koncerta pripao dvjema, vrlo korektno i s osjećajem izvedenim skladbama i aranžmanima Silvija Glojnarića: Sun Ergos i Mystic Blues. Prvu je Društvo hrvatskih skladatelja nagradilo 2003, dok je za stilski profiliran delta–blues Mystic Soul autora nadahnuo orkestar Dukea Ellingtona. Efektan uvod sordinirane trube i ovaj je put izvrsno odsvirao Davor Križić, a zapaženu su ulogu u izvedbi imala i dvojica trombonista orkestra, Zvonko Košak i Marin Ferketin. Bio je to ilustrativan i džezistički najprimjereniji završetak prvoga dijela koncerta.

U drugom je uz Big band HRT–a kao gost nastupio trio austrijskog Hammond–orguljaša Raphaela Wressnika s gitaristom talijanskoga podrijetla i američkog školovanja Enricom Crivellarom te pouzdanim svingerskim bubnjarem Lukasom Knöflerom, pa u tom trenutku pozornicu napuštaju članovi Big banda, gitarist Zvonimir Majdak i novi bubnjar orkestra Marko Lazarić. Za početak su efektnoga seta predvođenog klasičnim zvukom Hamondovih orgulja modela B–3 i rotirajućih zvučnika Leslie bile odabrane dvije skladbe, Sugar Stanleyja Turrentinea i Eight Counts For Rita Jimmyja Smitha, posvećene autorovoj supruzi, obje uzete iz prepoznatljiva američkog tenor & organ sounda. Bilo je odmah očito da Raphael Wressnig, jedan od malobrojnih europskih jazz–orguljaša, nastavlja tradiciju Jimmyja Smitha, Richarda Groovea Holmesa, Charlesa Earlanda pa čak i Joea De Francesca, dok je gitarist Enrico Crivellaro rodom iz Padove, premda ima iskustva s nekim autentičnim američkim obojenim blues–interpretima, na razmeđi elektrificirana bluesa čikaškog tipa i rocka. Slijedilo je potom šest aranžmana Silvija Glojnarića, autora koji, kad je swing u pitanju, teško da će pogriješiti, što je bilo uočljivo već u izvedbi Wressnikova i Crivellarova originala, Wally’s March, a nastavilo se u temi Cherokee, koju ne bismo nikako smjeli miješati s istoimenim jazz–hitom tradicionalnoga jazza. Neizbježne blues–teme u tom kontekstu, Speedin u srednjebrzom i West 43 St. Blues u laganijem tempu, samo su potvrdile vrlo dobru korelaciju Wressnikova Organ Trija i Big banda HRT–a. Programska je razina koncerta rasla prema kraju sa još dvjema efektnim swing–izvedbama, A–Level i Boom Bello, izazivajući dobro popunjenu dvoranu na zasluženi dodatak, koji očito nije bio predviđen, pa su glazbenici ponovili aranžman bluesa Spedin’. Sudeći prema najavama s tiskovne konferencije očekuje se da će nam Big band HRT–a u predstojećoj sezoni podariti još nekoliko kvalitetnih koncerata i gostovanja.

Vijenac 357

357 - 8. studenoga 2007. | Arhiva

Klikni za povratak