Rudinske glave

Rudinske glave

Cilj je izložbe potaknuti dalja istraživanja, valorizaciju i zaštitu vrijedne predromaničke i romaničke spomeničke građe kojom područje međurječja Save i Drave obiluje

Hrvatski povijesni prostor između rijeka Save i Drave bio je naseljen još od pretpovijesti. O tome svjedoči niz vrijednih spomenika, među ostalim i oni koji pripadaju znamenitoj Vučedolskoj kulturi. Ipak, i u doba romanike na tom su se području, u Čazmi, Glogovnici, Loboru, Medvedgradu, Rudini, Zagrebu i na drugim lokalitetima, odvijali važni graditeljski i kiparski radovi, koji su rezultirali vrijednim umjetničkim djelima. Pored lokalnih majstora vrsni su umjetnici već u 9, a možda i u 11. i 12. stoljeću, na to područje dolazili iz sjeverne Italije, a tijekom cijeloga romaničkog razdoblja na hrvatskom su tlu bili aktivni i majstori kraljevskih radionica karpatskoga bazena.

Vrlo vrijedan korpus romaničke skulpture nađen na tom prostoru dosad je javnosti bio slabo poznat, a okupljen je na izložbi slikovita naziva Stotinu kamenčića izgubljenoga raja zagrebačkog Arheološkog muzeja. Autor je izložbe, koju prati i dvojezični katalog, Vladimir P. Goss, redovni profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti riječkoga Filozofskog fakulteta, koji je sa svojim suradnicima na projektu Romanika u međurječju Save i Drave i europska kultura, Vjekoslavom Jukićem i Tihanom Puc, dvije godine sakupljao dragocjenu građu. Autor likovnog oblikovanja izložbe arhitekt je Mario Beusan.

Izložba obuhvaća uglavnom figuralne ili dekorativne kamene ulomke iz vremena od 800 –1300. godine. Na samu početku izložbe predmeti su koji se ne mogu s potpunom sigurnošću datirati u romaničko razdoblje, a slijede predromanički predmeti iz Lobora, Osijeka, Belog Manastira, Rakovca i s drugih lokaliteta. Među njima dominiraju daruvarska reljefno ukrašena krstionica i loborski pleter. U samu je središtu izložbe poseban naglasak na poznatim rudinskim glavama – osamnaest konzola s reljefima ljudskih glava iz samostana Sv. Mihovila na Rudini. Stil rudinskih glava jedinstven je i prepoznatljiv: stroga linearnost i ekspresivnost rudinskih lica nema analogije u umjetnosti drugih krajeva, te je taj dio izložbe ujedno i najzanimljiviji. Plastika iz Sv. Marije u Glogovnici također je istaknuta, jer riječ je o najmonumentalnijoj romaničkoj skulpturi unutarnje Hrvatske, a prate je i fotografije materijala in situ. Iz zagrebačkoga materijala valja izdvojiti reljef Sv. Pavla sakristije zagrebačke katedrale, iz Đakova potječe osobito vrijedan kapitel na kojem su uklesana dva zmaja, među čazmanskim skulpturama dominira fragment glave ratnika iz dominikanskoga samostana, no zastupljeni su još mnogi, vrlo lijepi kameni ulomci ukrašeni pleternom i drugom ornamentikom te figuralnim prikazima. Na samu su kraju dijelovi čiste romaničke arhitektonske plastike, bez skulpturalnih ukrasa.

Izložena građa donesena je iz muzejâ i drugih kulturnih ustanova i privatnih zbirki iz Bjelovara, Čazme, Iloka, Ivanca, Koprivnice, Križevaca, Našica, Nove Gradiške, Osijeka, Požege, Sv. Ivana Zeline, Varaždina, Velike, Vinice, Vinkovaca i Zagreba. Posljednjih desetljeća intenzivno se istraživalo najnovije lokalitete s bogatim predromaničkim i romaničkim nalazištima u Loboru, Čazmi, Medvedgradu, Ivancu i Sv. Ivanu Zelini, a ovom je prigodom izložen tek dio nađene građe. Neki su od predmeta s izložbe vrlo nedavno otkriveni, neki su ležali u muzejskim depoima i tek su sad izašli na svjetlo dana, a mnogi su od njih ovom prigodom prvi put znanstveno obrađeni i kvalificirani kao romanički predmeti.

Cilj je izložbe potaknuti dalja istraživanja, valorizaciju i zaštitu vrijedne predromaničke i romaničke spomeničke građe kojom područje međurječja Save i Drave obiluje i koja se po količini i kvaliteti može uspoređivati s istovremenim nalazima mnogih europskih srednjovjekovnih lokaliteta.

Inga Vilogorac