Ogenj živi

Željko Stubičan, Prečecom prek snova, Matica hrvatska, Ogranak Bjelovar, 2007.

U današnje vrijeme dijalekti, a posebice dijalektalne mješavine vezane uz manja područja, velikom se brzinom povlače pred štokavskim književnim standardom. Oaze, dakako, uvijek postoje, a najčešće su vezane uz zaljubljenike koji su očuvanju svoga jezika (a time i hrvatskoga jezičnog bogatstva u cjelini) posvetili osobitu pozornost. Jedan je od onih koji čuvaju ogenj jednog od lokalnih dijalekata sjeverozapadne Hrvatske, dijalekta rodnoga mu Bereka, Željko Stubičan, čija je mnogostruka nadarenost na najbolji način predstavljena zbirkom pjesama višestruko simbolična naslova Prečecom prek snova.

Zbirka donosi tri pjesnička ciklusa – Tuj sem nikel, Krijesnice na dlanu i Vrijeme senja – u kojima se u sedamdesetak pjesama otvara svijet autorovih uspomena, prekrivenih zlatnim prahom sjećanja ispod kojega prosijavaju ljubav i ljepota, mladost i radost. Pjesme Željka Stubičana riznica su najplemenitijih osjećaja, a istodobno i prava škrinja jezičnoga bogatstva, riječi koje sve rjeđe možemo čuti, a koje zvuče i zvone posebnom toplinom, toplinom jezika predaka, slatkim divanom, pjesnikova materinskog polukajkavskog konglomerata »koji je mješavina svih doseljeničkih, dotepenskih dijalekata«. (Razumijevanje pjesama onima koji nisu polukajkavci olakšat će Rječnik manje poznatih riječi priložen na kraju knjige.)

Mnogostruka nadarenost Željka Stubičana dolazi do izražaja i u likovnoj opremi knjige. Dvadeset i pet slika (reproduciranih u boji) i otprilike podjednak broj crteža kojima je urešena zbirka djelo su autora, koji je k tome i svaku pjesmu opremio inicijalom kojim je dodatno podcrtana atmosfera pojedine pjesme. Ako svemu navedenom dodamo i da je Željko Stubičan multiinstrumentalist, ne čudi da se promocije Prečeca prek snova (o čemu svjedoče izvješća dostupna i na internetu) često pretvore u prave pučke svečanosti.

Sandra Cekol