Očuvanje baštine, znamo li kako?

Predavanje Anne Cartier–Bresson Planiranje zaštite fotografija na primjerima iz zbirki fotografija grada Pariza, Muzejsko dokumentacijski centar u Zagrebu, 23. listopada 2007.

Očuvanje baštine, znamo li kako?

S obzirom da u Hrvatskoj ne postoji kadar kvalificiran za obavljanje takva zahtjevna i odgovorna zadatka, niti se ima gdje obrazovati, predavanje Anne Cartier–Bresson trebalo bi stoga shvatiti kao upozorenje struci i mjerodavnima na vlasti da digitalizacija nije dostatna za očuvanje fotografske građe

Fotografija se od njezinih najranijih početaka, prije više od stoljeća i pol, prikuplja i čuva u muzejskim zbirkama i arhivima, kao pomoćni oblik vizualne dokumentacije nekoga drugog, umjetničkog ili povijesnog materijala, ili kao samostalna vrijednost, u svojstvu umjetničkog djela. Tek je novije vrijeme spoznalo izrazito krhku narav tog medija i osvijestilo važnost osiguranja njegova materijalnog opstanka. U tom se smislu u svijetu unutar muzejskih institucija pokreću zasebni odjeli ili osnivaju samostalni laboratoriji posvećeni upravo zaštiti fotografije te razvija posebna znanost o zaštiti i restauraciji fotografske građe. U nas je takav pristup fotografskoj baštini tek u začecima, pa je predavanje Anne Cartier–Bresson Planiranje zaštite fotografija na primjerima iz zbirki fotografija grada Pariza održano 23. listopada u Zagrebu u organizaciji Muzejsko dokumentacijskog centra važan korak ka boljem upoznavanju i naših stručnjaka sa tim važnim segmentom muzejske i konzervatorske prakse.

Kao ravnateljica Studija za restauraciju i konzervaciju fotografske baštine Grada Pariza (Atelier de restauration et de conservation des photographies de la ville de Paris – ARCP), Anne Cartier–Bresson u svom je predavanju na pregledan način izložila osnovne oblike i metode preventivne zaštite fotografija kako ih provode u Studiju, ponajprije u svakodnevnom suočavanju s nepreglednim obiljem neobrađenog materijala, od njegova elementarnog razvrstavanja i preslagivanja do složenih ispitivanja fizičke strukture i kemijskog sastava fotografija, zaštitnog opremanja, kontrole klimatskih uvjeta u prostorima u kojima se čuvaju itd.

Mnoštvo sasvim konkretnih i primjenjivih praktičnih savjeta zasigurno će biti od koristi našim muzealcima, ali, u kontekstu hrvatske prakse, nameće se jedno pitanje. Svi opisani postupci usmjereni su ponajprije očuvanju materijalnog opstanka fotografije, negativa i autorskih povećanja (tzv. vintage prints). Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe koji je Ministarstvo kulture RH objavilo prošle, 2006. godine, usredotočuje se, naprotiv, na očuvanje slikovne informacije koju fotografija nosi. Digitalizacija se, doduše, tretira kao oblik preventivne zaštite njezina materijalnog opstanka u smislu reduciranja raspoloživosti izvornika, ali zanemaruju se moguća oštećenja pri njezinu prenošenju u digitalni medij. Anne Cartier–Bresson u predavanju je jasno pokazala da je digitalizacija fotografske baštine samo malen, i ne prvi korak, ka njezinu očuvanju. Prije digitalizacije potrebno je utvrditi fizička obilježja fotografije, što pretpostavlja dobro poznavanje povijesti tehnologije izrade fotografija, njihova kemijskog sastava, prirode materijala od kojeg se izrađene te njegova ponašanja u različitim klimatskim i drugim uvjetima. Tek na temelju takva opsežna ispitivanja može se pristupiti ocjeni njezine podatnosti za prenošenje u digitalni medij i, nakon toga, njezinoj primjerenoj pohrani. I dok se u spomenutom dokumentu Ministarstva kulture takve potrebne predradnje predviđaju na papiru, ostaje otvorenim pitanje tko će ih provesti u praksi. S obzirom da u Hrvatskoj ne postoji kadar kvalificiran za obavljanje takva zahtjevna i odgovorna zadatka, niti se ima gdje obrazovati, predavanje Anne Cartier–Bresson trebalo bi stoga shvatiti kao upozorenje struci i mjerodavnima na vlasti da digitalizacija nije dostatna za očuvanje fotografske građe te da smo bez prethodnog osiguranja takva kadra i dalje u opasnosti da nepovratno izgubimo važan dio kulturnog i povijesnoga nasljeđa. U suprotnom, ovo će predavanje, unatoč praktičnom karakteru, ostati samo zanimljiva priča o nama dalekoj zbilji.

Maša Štrbac